Polaganjem cvijeća i učenjem Ya sina na mezarjima u Brezi te odlaskom na Moševićko brdo i podsjećanjem na herojstvo i važnost kulture pamćenja nastavljen je četverodnevni program obilježavanja 30. godišnjice pogibije majora Hašima Spahića.
Na Moševićkom brdu kod spomen obilježja, nakon što su delegacije položile cvijeće, prisutnim posjetiteljima, porodici, prijateljima, saborcima i poštovaocima djela rahmetli Hašima obratili su se predsjednik JOB Unija veterana općine Ilijaš, načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić. Na Moševićkom brdu je klanjana i džuma namaz.
Načelnik Fazlić kazao je da je ovo jedan od najvažnijih datuma za Ilijaš i njegove građane, podsjećanje na težak put koji su prošli u ratnim godinama.
“Ovaj datum je važan i šire od Ilijaša, u cijelom okruženju Vareša, Breze, Visokog, jer naš Hašim je komandovao jedinicama koje su bile sastavljene i od građana iz tih mjesta. Ovo je mjesto gdje se branila sloboda i to mjesto gdje su vođene presudne bitke u smislu onemogućavanja spajanja Vozuće sa romansijskim platoom i time presječe najvažnija komunikacija slobodnih teritorija države Bosne i Hercegovine. Mi moramo iz ovih bitaka i lika i djela Hašima Spahića uvijek tražiti inspiraciju. Mjesto i način na koji je rahmetli Hašim dao svoj život na prvoj liniji odbrane dovoljno govori o njemu i naš dug prema njemu i svim borcima je vječan i sjećanje nije dovoljno, sve moramo prenositi i mlađim generacijama. Građani općine Ilijaš mnogo su preživjeli, bili prognani i protjerani. Naša najveća šehidska mezarja nalaze se izvan općine Ilijaš. Borili smo se kao raseljena lica, ali organizovani, imali smo svoju brigadu i doprinijeli na taj način odbrani domovine. Moramo uvijek odati čast, pijetet komandantu Hašimu Spahiću, koji je dao život u borbi kao komandant operativne grupe. On našem društvu može biti uzor i inspiracija, imao sam sreću da ga poznajem, običan, skroman čovjek koji u najtežem trenutku iskaže sve vrline, hrabrost bosanskog čovjeka, sposobnost, odgovornost, sve to pokaže na jedan epski način-dolazak ovdje i pokušaj odbrane ovog prostora i ode u nezaborav. Drago mi je da da smo dosta toga uradili, nekad davno dali smo ime Hašima Spahića našoj ulici i osnovnoj školi, napravili smo i dolumentarni film, imali smo priliku slušati sinoć i premijeru jedne numere posvećene upravo našem gaziji u izvedbi našeg Hora Preporod i tim putem dokumentovanja i očuvanja od zaborava moramo nastaviti i dalje”, poručio je načelnik Fazlić.
Najviše ratno priznanje „Zlatni ljiljan“ dodijeljeno je Hašimu Spahiću posthumno 1995. godine.
Historijski čas održao je Iljko Barić. Na plato Moševićkog brda tokom velikih neprijateljskih vojnih operacija padalo je 3.000-5.000 projektila u jednom danu, a neprijatelj je izvodio i po devet pješadijskih napada za 24 sata. Posebno je bila žestoka 1994. ratna godina, kada su agresorske trupe šest mjeseci izvodile intenzivna ratna dejstva i napad pod nazivom “Brgule 94”, težeći da zauzme jedno po jedno brdo i vojni objekat.
Naročito dramatično je bilo tokom septembra i oktobra 1994. na kotama Lipa, Jasen, Polom, Moševićko brdo, gdje je neprijatelj upotrebljavao svu svoju artiljeriju iz arsenala Sarajevsko-romanijskog korpusa tzv. Vojske Republike srpske, a čak i rezervu koju je imao komandant VRS-a.
“Danas je 30 punih godina od onog crnog utorka 1994. godine kada je u ovim vrletima bila borba za život i smrt. Trideset punih godina u životu jednog čovjeka je puno, svašta se predevera za taj period. Te krvave 1994. godine ovdje je bilo kao u najvećem požaru ili grotlu. Cijela godina je ispunjena borbenim dejstvima sa neprijateljske, a djelimično i sa naše strane. Istina, uglavnom smo bili u defanzivi i branili ovu teritoriju, branili Čemersku planinu. Teško mi je pričati o Hašimu Spahiću, njegovom liku i djelu jer je on bio moj kolega i prijatelj i uvijek me obuzmu emocije. Na našu žalost, 11. oktobra 1994. godine, baš na ovaj crni, kišni i magloviti utorak, neprijatelj je zauzeo Moševićko brdo, na kojem je u večernjim satima poginuo komandant operativne grupe III Vareš Hašim Spahić i član komande I korpusa A RBiH, načelnik inžinjerije Šemso Baručija. Brojni su vatreni položaji sa kojih su nas gađali. Nakon što je poginuo naš kolega i naš starješina, četiri dana kasnije mi smo uspjeli da vratimo Moševićko brdo, uz velike žrtve, i od tada smo i mi krenuli u napadna dejstva i oslobađanja ove teritorije. Danas, našeg saborca Hašima Spahića pamtimo po humanosti, širokogrudosti, kao prosvjetnog radnika, kao omladinskog i političkog aktivistu, kao oficira i starješinu koji je radio u štabu teritorijalne odbrane. Ja sam imao tu čast da njega poznajem kao mlađeg kolegu, da radimo u istim štabovima i da ratujemo zajedno. Jako mi je žao što njega i mnogih drugih kolega i poznanika nema danas da možemo pričati o tim jako teškim danima. Sve je ovo u čast rahmetli Hašima i Šemse i svih onih koji su položili živote na ovoj planini, a njih nije malo”, kazao je, između ostalog, Barić, jedan od starješina komande 126. ilijaške brigade i zamjenik komandanta brigade 1994./1995. godine.
Barić je prisutnima detaljno opisao sva dešavanja od augusta do polovine oktobra 1994, godine, neprijateljskih napada, problema i velikih teškoća i u samim odbrambenim redovima, pokušavanja vraćanja izgubljenih teritorija, pogibije Hašima Spahića na prvoj liniji, kontranapada jedinica i pogibije pripadnika IDJ Jokeri, pogibije i zarobljavanja i drugih vojnika, te konačnog oslobađanja Moševićkog brda.
I ove godine program je organizovala JOB Unija veterana u saradnji sa Koordinacijom boračkih udruženja općine Ilijaš uz podršku Općine Ilijaš i Ministarstva za boračka pitanja Kantona Sarajevo, kao i Škole fudbala Tempo.
Program se završava sutra organizacijom Memorijalnog malonogometnog turnira na Gradskom stadionu u Ilijašu.