”A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje i uđi u Džennet Moj!” (El-Fedžr, 27-30).
Hadžija Šukrija Omerović, mujezin prve džamije u Podlugovima, bio je pravi primjer duše zadovoljne i smirene. Vratio se Gospodaru u srijedu 05. novembra u 75. godini života. Dženazu je klanjao imam iz Podlugova Asmir efendija Salihović, uz prisustvo brojnih prijatelja, rodbine i komšija u petak 07. novembra na mezarju u Ljubnićima.
Njegovo preseljenje ostavilo je prazninu u srcima svih koji su ga poznavali, a i sama džamija Ljepotica i efendija Salihović ostali su bez dijela duše, duše lahke za saradnju, uvijek na usluzi imamu i džematlijama. Biti mujezin je veličanstvena dužnost. Ipak, on je taj koji poziva na izvršavanje Božije zapovijedi.
Obaveza mujezina u svakoj džamiji je pored ostalog da bude tačan na svakom namazu, da dočeka druge vjernike i da ih isprati iz džamije i pri tom sa svakim ima prijateljske odnose. Zato će mujezin Šukrija svima nedostajati.
Usprkos tome što je izgnan iz rodne Male Doljegošte kod Bajine Bašte i otac je dva šehida, bio je pravi primjer strpljenja i ustrajnosti, prihvatanja Božijeg određenja. U Podlugovima je našao novi dom, u džamiji Ljepotici smiraj srca, a sa svojom dvojicom braće prije dvije godine obavio je i hadž.
Sjećamo se kako je uvijek zahvaljivao Allahu koji mu je dao toliko snage kao da ne nosi toliku tugu,a govorio je i da mu džamija pruža radost te da ne osjeća nikakvu zabrinutost.
– Donijeli su odluku ili da nas protjeraju ili pobiju, pa su nas protjerali, četiri-pet sela, djeca su pobjegla u šumu. Imao sam dva sina, brat je imao šest sinova, samo se jedan od njih spasio, moja dva i tri bratova sina nisu prešli padom Srebrenice. Prvo smo izbjegli u Makedoniju, pa smo se vratili i otišli u Brčko kod brata. Treću večer razbiše nam prozor, kod mene žena hoće da umre od straha, a ja joj kažem ko umre od straha ne dolazi mu suvaldžija. Svašta smo preživjeli. Hvala Allahu kad mi je dao toliko snage kao da su mi djeca živa, kao da odnekud nešto očekujem, kako meni tako i mojoj ženi, pričao nam je ovog Ramazana rahmetli hadžija Šukrija.
Hadžija se na svoje zdravlje nikada nije žalio a sekiralo ga je što mu je hanuma često bolesna. No, prvi je pohrlio ka Vječnosti.
Vječni mu rahmet i želimo.
(radioilijas.ba)
