Naslovnica BIH MIZ Visoko: Turbe Saračica u novom ruhu

MIZ Visoko: Turbe Saračica u novom ruhu

Buregdzinica Tepsy Ilijas Dstore Ilijas

Jedna od aktivnosti na afirmaciji i uređenju vakufa Medžlisa Islamske zajednice Visoko bila je i osvježenje turbeta Saračica. Pred nastupajući ramazan i šerif pristupilo se renoviranju i adaptaciji turbeta. Urađeni su dotrajali oluci, adaptirana je fasada i cokla, te ofarbani prozori, demiri i vrata turbeta.

“U narednom peridu potrebno je popločati pristupnu stazu samom turbetu i na taj način zaokružiti ove radove. Molimo Allaha dž.š. da nagradi sve one koji su uzeli učešća u ovim radovima, kao i one koji će dati svoj doprinos i u narednom periodu. Ovaj uređeni ambijent mnogima će ostati u lijepom sjećanju kad posjete ovo turbe, upute dovu i prouče fatihu kod istog”, poručili su iz MIZ Visoko.

Inače, jedna od rijetkih bosanskih čaršija koja se još uvijek može pohvaliti velikim brojem džamija i turbeta svakako je Visoko. Stari grad u kojem, kažu mnogi, miris Bosne i čaršije nikada nije izlapio. Za jedan takav ambijent zaslužno je, između ostalih, i turbe Saračica.

Ovo staro turbe smješteno je u starom djelu grada, preko puta istoimene džamije. Dijeli ih samo uska ulica Saračica. Dimenzije turbeta su 3×3 metra kvadratna. Pokriveno na četiri vode. Pri samom ulasku u turbe upečatljivi su ajeti o smrti izvezeni na zlatnoj čohi koji podsječaju na smrt i njenu neizbježnost. Tu su: ibrik, peškir, Kur’an i uglavnom, sve ono što može krasiti ovakvo mjesto i davati mu poseban ambijent.

Ovo turbe nema hizmetičara što je uobičajeno za ostala turbeta. Brigu o njemu vodi Medžlis islamske zajednice Visoko i džematlije ovog dijela džemata.

O ovom turbetu se ne zna baš mnogo. Nema ni zapisa koji bi posvjedočili njegovu prošlost i potvrdili priče o njemu. Neke predaje kažu da potiče iz turskog vakta. Također, oni malo stariji Visočani pričaju da je u njemu ukopana jedna djevojka. Sluškinja bila kažu kod jednog visočkog age a mnogo čestita i valjana. A i vjerovala u Allaha dž.š. Poslije se pričalo da je aginica plaho na nju bila ljubomorna i ezijetila je na svakom koraku. Dalje stoji ovako. Imao je aga ljetnikovac negdje oko Fojnice. Tamo bi često išao, pogotovo kada borovnice prispiju za berbu. A kad god bi oni krenuli u Fojnicu, aginica bi obilazila sedam puta oko dvora i učila sedam puta suru Iza-džae.

Eto, time ko biva zaštičivala imanje od hrsuza i drugih belaja. Jednom tako krenuli oni u Fojnicu. Kad, haman pa na pola puta aginici naumpade da je zaboravila proučiti sura. Reče tad sluškinji da se vrati i da ona to uradi umjesto nje a oni će je ko biva sačekati pored rijeke u hladovini. Daleko jeste, još pješke se išlo, al’ šta će, ko bi smio odbiti ono što je aginica naredila. Vrati se tako djevojka bez pogovora, al’ jadnica, dok je došla do dvora, zaboravlila šta treba učito, pa umjesto Iza-džae, prouči Fatihu sedam puta. Vratila se djevojka opet pješke gdje su je aga i aginica čekali i nastave oni put ka Fojnici. Nakon nekoliko dana koliko su proveli tamo, vrate se oni u Visoko. Kad su stigli, imaju šta i vidjeti. Sedam zidova oko dvora kroz kojih nema prolaza. Ukabulila se djevojačka dova i primile se prolivene suze. Kada aga i aginici to vidješe, zatražiše od djevojke halala. Uvidjeli su kolika je Allahova moć i da su griješili što su se loše ophodili prema sluškinji. Poslije se pričalo da je aga odmah ponudio jedne od tri svoja dvora siromašnoj djevojci pa čak i to da aga i aginica od tad služe njoj. Djevojka je to naravno odbila.

Nije se poslije nikada udala, a za svoga života ostavila je u amanet da se ukopa na mjesto gdje je današnje turbe.

Visoko.co.ba/MIZ Visoko