Predstavnici Centra za sigurnosne studije (CSS) su u okviru projekta “Osnaživanje žena za jaču integraciju u sektor sigurnosti Bosne i Hercegovine kroz javnu promociju uspješnih liderki”, koji finansijski podržava Kanadski fond za lokalne inicijative, razgovarali sa Mersidom Mešetović, prvom brigadirkom u historiji Oružanih snaga BiH.
Mešetović je imala uspješnu dugogodišnju karijeru u vojnoj profesiji te je supruga, kao i majka dvoje odrasle djece. Radi se o izuzetnom profesionalcu i osobi koja neizmjerno voli svoj poziv, iako joj nije, kako smatra, uvijek bilo lako da se kao žena bori za svoju poziciju unutar sistema.
Na pitanje koje su prednosti i nedostaci posla kojim se bavi odgovorila je: “Načelno imam stav da rijetko koji posao ima svoje nedostatke. Moj posao nema nedostataka jer uvijek kažem da je biti vojnik human poziv i apsolutno ne bih postojanje oružanih snaga ili vojski stavila u negativan kontekst i rekla da je to neki posao koji ima nedostatke. Međutim, da svaka profesija ima svojih loših trenutaka vis-a- vis međuljudskih odnosa i sličnih situacija, iza toga stojim. Ni ova profesija nije imuna od toga. Međutim, za razliku od nekih drugih profesija, profesija ljudi u uniformi, bez obzira da li se radi o vojnicima, policajcima ili vatrogascima, podrazumijeva timski rad. Kada ste angažovani u jednom ovakvom segmentu, to u startu podrazumijeva timski rad, oslonac ljudi jednih na druge, a kada morate tako da živite i radite, onda se tu stiču posebna prijateljstva i jedan poseban respekt jednih prema drugima. To vam garantuje da ćete svoje poslove i zadatke dobro izvršiti. Svako u životu bira svoju profesiju. Profesiju koju obavljam jako volim i nemam ljudskog poriva da kažem nešto loše o tome”.
S obzirom da radi posao koji se tradicionalno smatra “muškim”, priznaje da je morala uložiti mnogo napora da dođe do trenutne pozicije.
“Kada smo obilježavali desetu godišnjicu UN Rezolucije 1325, očekivala sam da će stvari u ovoj državi i u svijetu krenuti nekakvim boljim tokom, bar što se tiče angažovanja žena u pojedinim ‘muškim profesijama’. Imamo vrlo jasnu zakonsku legislativu koja kaže da nema apsolutno nikakve diskriminacije ni po polu, ni po rasi, ni po vjerskom ili seksualnom opredjeljenju. Međutim, činjenica je da bilo koju osobu ženskog pola pitate, da li su ravnopravne sa svojim muškim kolegama, mislim da će vam rijetko koja imati mogućnost da to potvrdi jer implementacija zakona nije lagan posao i zahtijeva i promjenu svijesti. Koliko se realno bavim pitanjem rodne ravnopravnosti u sektoru sigurnosti, a upoređujući i ostale sektore, nisam vidjela da žene imaju prirodni poriv da pomognu jedna drugoj. Konkretnije, da žena koja ‘ispliva’ i dođe blizu vrha ili na vrh piramide, ima poriv da pomogne drugim ženama ili je dovedena u takvu situaciju da nema ni mogućnosti da pomogne”, izjavila je Mešetović.
Dodaje da se generalno krivica ne može pripisati tim ženama, već vas sistem jednostavno dovede u takvu poziciju da ne možete puno toga uraditi.
“Sada zamislite koliko je tek teško izboriti se u profesiji koja ‘pripada muškarcima’. Nadam se da će nove generacije donijeti svježe vjetrove i da će djevojkama, koje sada kreću prvim koracima u ovom sistemu, biti puno lakše”, poručila je brigadirka.
Istakla je i da žene u sektoru sigurnosti nisu ravnopravne sa svojim muškim kolegama.
“Ponavljam, legislativa je jedno, a njena implementacija u sistem nešto sasvim drugo. Vjerujem da će trebati još dosta vremena da se žene izbore za punu ravnopravnost u ovom sistemu i puno promjena društvene svijesti, naročito svijesti muških kolega s kojima radimo. Također, biće potrebno mnogo umrežavanja i pomoći žene ženi, odnosno nas kolegica koje imamo više činove, da pomognemo onim kolegicama koje imaju niže činove i onim koje, tek, započinju svoju karijeru. Osim toga, ovo je imperativ koji stoji pred bosanskohercegovačkim društvom jer su žene resurs, odnosno potencijal jednog društva. Ako nemate dovoljno muškaraca, morate koristiti žene i što prije steknu potrebne uslove za obavljanje određenih pozicija u društvu, društvu će biti lakše”, izjavila je.
Na pitanje kako uspješna žena u sektoru sigurnosti održava balans između poslovnog i porodičnog života, kazala je: “Ovo su pozicije gdje nema radnog vremena. Ono jeste precizirano zakonom i određenim propisima, ali dođete u poziciju kada više niste u kancelariji ili kada niste u onom normalnom okruženju gdje obavljate svakodnevne poslove. Govorim, naprimjer, o upućivanju vojnika na posebne zadatke. Kada se dese prirodne nepogode, ako radite u jedinici koja je dobila zadatak da učestvuje u saniranju svega toga, vi nemate više ono osmočasovno radno vrijeme. Vi morate biti na terenu. Za primjer se mogu uzeti i operacije podrške miru”.
Trenutno smo u poziciji da još uvijek šaljemo dobrovoljce u misije podrške miru, ali će jednom doći vrijeme kada će predstavljati obavezu.
“Ako u takvim situacijama nemate podršku vaših najbližih, onda je to jako teško, da ne kažem i nemoguće. Također, mora biti uloženo dosta htijenja, razumijevanja i sopstvenog odricanja da biste jednostavno mogli imati svoj psihološki mir i stabilnost kako bi rezultat vašeg posla bio na odgovarajućem nivou. Izvršavati svakodnevne poslove nije lako, a zamislite još ako hoćete da dobijete i taj prefiks uspješan. Tada sve to mora biti duplo pa još ako ste i žena, onda stvarno treba jako puno toga”, priznaje.
Poručuje da žene trebaju biti više zastupljene u sektoru sigurnosti.
“Postoje situacije koje vam nameću poslove i zadatke gdje jednostavno morate prići osobi s različitih pozicija. Konkretnije, kada šaljemo žene u misije, postoje društva gdje jednostavno nije prihvatljiv kontakt između muškarca i žene ili muškarca s mladima i djecom. U takvim situacijama žena ima svoju vrlo intenzivnu ulogu. Za primjer možemo uzeti i obavljanje poslova na međunarodnim prelazima. Ako se sumnja u određene neprihvatljive aktivnosti žene, zakon i običajno pravo zahtijevaju da žena razgovara sa ženom, da žena pretresa i fizički pregleda ženu. Također, u slučaju nasilja u porodici, žena će se puno jednostavnije otvoriti ženi, ispričati svoj slučaj, već što će to uraditi s muškarcem. Dakle, u sigurnosnim institucijama moramo imati refleksiju strukture društva u kojem živimo. Ta refleksija podrazumijeva da imamo i mlade ljude, srednju i stariju generaciju te, generalno, muškarce i žene u sistemu. Znači, svakodnevno obavljanje poslova i zadataka, odnosno servisiranje građana Bosne i Hercegovine nam diktira da mora biti više žena u svim segmentima društva pa tako i u sektoru sigurnosti”, smatra Mešetović.
Na kraju je poručila da bi opet gradila svoju karijeru u oružanim snagama, iako nije uvijek bilo lijepo.
“Uvijek sam govorila, biti vojnik znači prevashodno biti human. Biti spreman da žrtvuješ svoj život ili dio svoga tijela, da bi neko u ovoj zemlji ili negdje u svijetu bio miran i siguran, velika je stvar i to ne može svako raditi. Ljudi koji vole slobodu, koji vole da rade častan posao i da budu ponosni na ono što rade, sigurno će naći dobar razlog da rade u Oružanim snagama BiH. Uvijek bih preporučila mladim ljudima da dođu i probaju. Rijetko ko kaže na kraju da nije za ovog posla i sigurno da mlade djevojke trebaju da uđu u ovaj sistem, da doprinesu ulozi žene u oružanim snagama svojim većim brojem, zalaganjem, htijenjem i umijećem da rade ovaj posao. Na kraju će sigurno biti zadovoljne”, poručila je brigadirka Mešetović.
