Kovački zanat jedan je od zanata koji su u izumiranju. Za posao kovača potrebna je snaga i izdržljivost, ali i sposobnost da izvode neke od najzahtjevnijih operacija kako bi dobili željeni predmet.
Jedan od rijetkih kovača, a sasvim sigurno jedini na području Općine Vogošća, je 70-ogodišnji Mujo Alić koji u naselju Garež u MZ Gora ima svoju malu, ali dragocjenu kovačku radnju.
Osim uobičajenih poslova, Mujo stalno smišlja kako napraviti neke nove, korisne predmete, kao što je alat za cijeđenje i sjeckanje voća, rezanje suhog mesa i druge neobične i zanimljive predmete koji se koriste u svakodnevnoj upotrebi.
Mujo ručno izrađuje razne predmete od željeza i čelika, ali i posuđe, alate, ograde i mašine za domaćinstvo. Često koristi i stare konzerve za izradu nakita i ukrasa, a od plastičnih flaša pravi i papuče. Pravi i tzv. rahtilo, odnosno pribor za kupljenje sijena, brezove metle i sl. U Mujinoj dragocjenoj kovačnici pronašli smo i predmete koji su rijetko u upotrebi, kao što je kosa kojom su nekad kršni bosanci i hercegovci kosili livade i proplanke. Danas to niko ne radi, dodaje Muje i sa nama dijeli informaciju da je nekada bio jedan od najboljih kosaca.
Ono što smo primijetili kod ovog vitalnog 70-ogodišnjaka je da svoj posao i dalje radi sa istim žarom i ljubavlju. Potvrdio nam je to izjavom na kraju razgovora. Mujo kaže: „Ovaj zanat vrijedi kao suho zlato“!
(rtvvogosca.ba)
