Kada ljudi nestanu, a vrijeme i priroda prekriju tragove njihovog postojanja, ostaju samo priče, predanja i uspomene koje svjedoče o minulim vremenima. Takvo jedno svjedočanstvo nalazi se u mjestu Karići, općina Vareš, gdje se smjestila Hajdar-dedina džamija, jedno od najpoznatijih i najposebnijih bosanskohercegovačkih dovišta.
Godina izgradnje ove džamije nikada nije tačno utvrđena, budući da o tome ne postoje vjerodostojni pisani tragovi. Prema narodnim predanjima, gradnja je vezana za prvi period osmanske vlasti i širenja islama u Bosni i Hercegovini. Kao njen graditelj spominje se Hajdar-dedo Karić, o kojem postoje različite priče. Jedni vjeruju da je riječ o čovjeku iz Anadolije koji je došao s misijom širenja islama, dok drugi smatraju da je Hajdar bio domaći čovjek koji je među svojim zemljacima podigao džamiju i tako širio vjeru.
U haremu džamije nalazi se nekoliko starih nišana koji ukazuju da bi gradnja mogla biti datirana u početak 18. stoljeća, tačnije 1716. godinu. Postoje i historijski zapisi koji povezuju gradnju sa Gazi Husrev-begovim vakufom, budući da se njegov pisar također zvao Hajdar, pa se pretpostavlja da je možda upravo on bio zaslužan za podizanje džamije u Karićima, što bi dataciju pomjerilo u prvu polovinu 16. stoljeća.
Džamija se, sa manjim izmjenama, održala do septembra 1993. godine, kada je spaljena do temelja od strane vojske bosanskih Srba. Tada su tenkom uništeni i brojni nišani u haremu. Obnova je uslijedila 2003. godine, kada je džamija ponovo izgrađena u izvornom obliku i od autentičnog materijala, te je vraćen njen prepoznatljiv izgled.
Posebnost Karića ogleda se u tradiciji dove koja se ovdje održava stoljećima. Dovište kod Hajdar-dedine džamije jedno je od najpoznatijih u Bosni i Hercegovini. Tradicionalna dova održava se u posljednjoj sedmici mjeseca jula i okuplja vjernike iz svih krajeva zemlje, pri čemu učešće tradicionalno uzimaju isključivo muškarci.
Nekada je ciklus dova bio složeniji i vezan za više lokacija. Počinjao je petog utorka po Jurjevu sa tri dove održane u džamiji na Karićima. Sljedeća tri utorka dove su se održavale na različitim lokalitetima: na brdu Veliki Hum kod sela Budoželje, na Budoželjskoj planini te na Selačkoj planini kod sela Seoci. Završna, sedma – tzv. hatma dova, održavala se jedanaestog utorka po Jurjevu kod džamije na Karićima. Nakon Drugog svjetskog rata, odlukom tadašnjih vlasti, sve dove su objedinjene i održavaju se isključivo u Karićima.
Hatma dova, koja traje tri dana – od džuma-namaza u petak do podne-namaza posljednje nedjelje u julu – i danas okuplja najveći broj posjetilaca. Osim svoje duhovne važnosti, ona nosi i snažnu kulturno-historijsku vrijednost, potvrđujući višestoljetnu tradiciju i postojanost vjere na ovim prostorima.
Karići i njihovo dovište svjedoče da vrijeme može spaliti zidove, ali ne i izbrisati sjećanja. Ona nastavljaju živjeti u zajednici i tradiciji, prenoseći vjeru i identitet s generacije na generaciju.
