Triatlonac i alpinista iz Sarajeva Tomislav Cvitanušić je, zajedno sa grupom visokogoraca iz regiona, izveo uspješan uspon na krov Afrike, a detalje o toj avanturi i zanimljivom usponu od tropske šume u podnožju do vrha vulkanskog kratera podijelio je sa čitaocima portala Klix.ba.
Kilimandžaro sa svoja tri vrha dominira granicom Tanzanije i Kenije te vrhom Uhuru Peak na visini od 5.895 metara predstavlja najvišu tačku afričkog kontinenta. Uspon na Kilimandžaro je i uspon na jedan od “Seven Summits”, odnosno jedan od sedam vrhova na sedam svjetskih kontinenata. Popeti se na svih ovih sedam vrhova je san svakog planinara, visokogorca i alpiniste.
Taj san do sada je dosanjao samo jedan Bosanac i Hercegovac s adresom u Arizoni, SAD, Naim Logić.
Cvitanušić je do sada dosegnuo najviše vrhove Evrope (Rusija, Elbrus, 5.642m), Južne Amerike (Argentina, Aconcagua, 6.961m) te Sjeverne Amerike (SAD, Aljaska, Denali, 6.190m), a kazao je kako uspon na Kilimandžaro prvobitno nije imao u planu.
“Do prije mjesec nisam planirao uspon na Kilimandžaro, moj plan je bio dobro se pripremiti i istrčati maraton u Tokiju te tako kompletirati listu svih šest svjetskih maratona”, pojašnjava Cvitanušić.
Međutim, zbog epidemioloških mjera Vlada Japana je uvela restrikcije strancima tako da je put u Tokio propao, ali je Tomislav ubrzo našao alternativu.
Priključio se grupi agencije iz Beograda, koja je organizovala avanturu na Kilimandžaro i započeo trening za uspon na vrh Afrike.
“Uspon na Kilimandžaro ne predstavlja problem za bilo kojeg planinara i visokogorca koji je u solidnoj fizičkoj kondiciji, jer sam uspon nema nikakvih tehničkih poteškoća, niti dijelova gdje se mora koristiti alpinistička oprema. Zbog te činjenice veliki broj penjača iz cijelog svijeta svake godine pohodi ovu planinu i u velikom procentu dosegnu najviši vrh Uhuru Peak”, ispričao je Cvitanušić.
Pojasnio je kako je glavni izazov s kojim se penjači suočavaju visinska bolest i posljedice razrijeđenog zraka na tim visinama.
“Savladavanje visine se uspješno izvodi uz pravilnu aklimatizaciju, a moj učitelj od kojeg sam sve naučio o usponima, alpinizmu i planinama – Muhamed Gafić mi šalje poruku pred put: ‘Tomo, aklimatizacija je majka svih uspona na visoke planine, imaj to na umu!'”, dodao je.
Sa svojih 4.600 m od podnožja do vrha Uhuru (5.895 m), Kilimandžaro je planina s najvećom visinskom razlikom na svijetu. Zbog geografskog položaja, klima na Kilimandžaru je tropska, što pogoduje rastu bujne vegetacije na ovoj planini.
Nacionalni park Kilimandžaro osnovan je 1971. godine iz šumskog rezervata koji su osnovali njemački kolonizatori 1910. godine, a upisan je na UNESCO-ov popis svjetske baštine u svrhu zaštite brojnih vrsta koje žive u parku.
Plan puta je bio Sarajevo – Beograd – Pariz – Adis Abeba – Arusha (Tanzanija), a već pri dolasku u Tanzaniju grupu je dočekao “hladan tuš” jer im je prtljag kasnio. Prtljag stiže u Arushu dan kasnije, a Cvitanušić zajedno s ostalim putnicima nastavlja ka rezervatu, odakle kreće uspon.
“Prvi put u životu se susrećem sa situacijom da mi neko nosi dio tereta i opreme, pomalo mi je i neugodno jer sam do sada na usponima uvijek nosio svu svoju opremu, a na Aljasci je to bilo čak 60 kg opreme raspoređene na sanke i u ruksaku. Pod svjetlom čeonih lampi i praćeni kišom, kroz tropsku šumu, u kasnim satima, nakon 5 sati pješačenja dolazimo do prvog kampa – Mandara kolibe na visini od 2.720 m”, priča Tomislav.
Uspon na Kilimandžaro nastavlja se sljedećeg jutra, a cilj za taj dan su bile Horombo kolibe na visini od 3.720 m, udaljene 11 kilometara.
“Dok nas put vodi prema vrhu, vegetacija opada i prelazimo u stepu, te u poslijepodnevnim satima stižemo do našeg odredišta. Staza je uglavnom zemljana, s nekim kamenjem ili prelaskom potoka, kojih na ovom potezu ima mnogo. Poslije večere odmah idemo na spavanje, a neki članovi tima imaju blage simptome visinske bolesti u vidu glavobolje i nedostatka apetita”, opisuje Cvitanušić.
Treći dan uspona bio je planiran za aklimatizaciju, nakon čega je uslijedio povratak u Horombo kolibe – odakle, naglašava Cvitanušić, počinje pravi uspon.
“U objektima na putu do vrha nema tople vode ili struje. U tu svrhu potrebno je planirati električnu energiju u obliku prijenosnih baterija, a druga opcija su mali sklopivi solarni paneli”, pojasnio je.
Pojasnio je kako je tokom uspona cilj održati optimalan ritam hodanja i prilagoditi tijelo sada već nadmorskoj visini koja se mora poštovati.
Potom je uslijedio dolazak u Kibo, oko dva sata poslijepodne, koji se nalazi na visini od 4.720 m, a nakon odmora dolazi uspon na vrh.
“Uspon na vrh počinje u ponoć, dogovaramo se da svi budemo spremni sat prije polaska kako bismo spremili tople napitke u termos boce i eventualno pojeli nešto lagano. Iščekivanje vrha, simptomi visinske bolesti ili samo nesanica su očekivani i pojavljuju se u većem dijelu tima, pogotovo je to izraženo kod onih neiskusnijih koji se nisu prije susreli s boravkom na velikim visinama”, kazao je.
Vođa uspona je na čelu i pravi povremene pauze na mjestima zaklonjenim od vjetra, a završetak strmog uspona nakon više od 4 sata je na poznatoj “Gilmanovoj tački” na visini 5.756 m.
“Tu na samom rubu vulkanskog kratera smo svjedoci jednog od najljepših izlazaka sunca koje ćemo imati priliku da vidimo, rekao bih za života. Najupečatljiviji trenuci tokom našeg uspona su bili upravo oni kada bi naši nasmijani i dobroćudni lokalni vodiči skladno pjevali pjesmu ‘Hakuna matata’, što na našem jeziku znači ‘nema problema'”, priča Tomislav.
“Nakon osam sati uspona konačno dolazimo na vrh, gdje slijede čestitanje, zagrljaji, fotografiranje i povratak istim putem. Svakim korakom nizbrdo spust postaje lakši, a po dolasku u Kibo već preovladavaju opuštenost i odlično raspoloženje”, dodaje.
Jutro nakon uspona obilježili su veseljem i plesom svih vodiča i osoblja, pjesmama “Hakuna matata” i međusobnom razmjenom zahvalnosti i čestitki, nakon čega je uslijedio posljednji pogled na Kilimandžaro i povratak.
“Glavni motiv za odlazak na Kilimandžaro je želja za usponom na najviši vrh Afrike, ali nakon ove avanture ljudi više razgovaraju o onome što su doživjeli, nego o samom vrhu”, pojasnio je Cvitanušić.
Za kraj je izdvojio citat Ibn Battute: “Putovanja vas prvo ostave bez riječi, a onda vas pretvore u pripovjedača.”
Kazao je kako su uspon i avanturu na Kilimandžaro podržali njegovi prijatelji i partneri: Central osiguranje, BH Telecom, ASA osiguranje, Zentiva O.R.S., Maza lješnjak namaz, Sberbank BH, Intersport BH – Mckinley i medijski pokrovitelj Klix.ba.
(klix.ba)
