Nekropola Kopošići, jedan sat udaljena od ilijaškog Starog grada Dubrovnika, ovih dana je središte naučnih istraživanja koja će, ukazuju na to i prvi rezultati, u dobroj mjeri promijeniti neka dosadašnja saznanja o srednjovjekovnoj prošlosti Bosne!
Stručna ekipa na čelu sa dr. Adnanom Busuladžićem i prof. Edinom Bujakom, zajedno sa pet studenata sa Arheološkog studija Filozofskog fakulteta, potpomognuti radnicima Civilne zaštite i brojnim ljubiteljima baštine, tzv. logističarima, oslobađa tamošnje stećke od zemlje u kojoj se većina njih vijekovima nalazi jednim svojim dijelom.
Dva su kneževska
U prvi plan je, prema onome što se dosad vidjelo, došao stećak za koji se vjeruje da pripada ženi po imenu Vukava, supruzi velikog bosanskog kneza Batića.
– Svi ovi stećci su doista reprezentativni, i po svome ukupnom izgledu i po ornamentima. Uklanjanjem zemlje uočen je novi ukrasni detalj koji nije bio vidljiv zbog utonuća, ističe prof. Bujak, poznat po istraživanjima srednjovjekovnih stećaka u BiH.
Za dva stećka na nekropoli Kopošić, do koje se iz Ilijaša dolazi za desetak minuta nedavno obnovljenim putem, prof. Bujak tvrdi da pripadaju kneževima i za to ima vrlo jake argumente. Potpuno su identični nekima koje je istraživao, a koji su takođe stećci bosanskih kneževa.
“Fascinantna slika se pred nama pojavila: stećci u punom sjaju”, oduševljen je prof. Bujak, koji očekuje da će narednih dana njihovo istraživanje tek dovesti do, za nauku, ali i za sve sladokusce povijesti i baštine, vrlo zanimljivih saznanja.
Jedan od tih sladokusaca je i Perica Mijatović, zaslužan što je Državna komisija za očuvanje nacionalnih spomenika ispravila svoju grešku kada je, proglasivši 2003. godine nekropolu nacionalnim spomenikom, stavila na tablu pogrešan broj stećaka. Mijatović kaže da se sada, na Vukavinom stećku, vide tri para spirala i to na zadnjoj strani.
– Dakle, nisu dva, kako je prikazivao i Đoka Mazalić i drugi naučnici i kako smo svi mislili. Jer, taj je detalj bio sakriven, ističe Mijatović.
DNK analiza
Nakon što stećke poredaju na posebno mjesto slijedi pronalazak grobnih struktura, uzimanje DNK i drugih uzoraka, kako bi se potvrdile rodbinske veze, za koje se vjeruje da postoje među onima koji su tu sahranjeni.
No, saznajemo, istraživanje najsavremenijim genetičkim metodama pokazat će i mnogo toga drugog, pa i to, recimo, kako su se ljudi u to vrijeme hranili.
Smatra se da jedan od tih stećaka pripada velikom knezu bosanskom Batiću, koji je u vrijeme Tvrtka II bio na visokoj poziciji na dvoru, nešto kao današnji premijer, potom njegovoj supruzi Vukavi i djetetu im, kao i Batićevom ocu, koji je, takođe, bio jedan od najistaknutijih velikaša tadašnje srednjovjekovne Bosne.
Ništa nije definitivno, nema granica ničemu, nema nestanka niti svijet počinje od nas, kako se često čini nekima.
