Deset godina i deset dana. Tačno toliko imao je Abdurahman Tabaković kada je krajem augusta pred komisijom Rijaseta Islamske zajednice u BiH proučio posljednje dijelove Kur’ana i time stekao časnu titulu hafiza. Abdurahaman je time i zvanično postao najmlađi hafiz u BiH.
Abdurahman, najmlađi od troje djece u porodici Tabaković, hifz je počeo učiti prije nepune tri godine. Imao je tada sedam godina i bio učenik drugog razreda Osnovne škole “Hašim Spahić” u Ilijašu. Ustvari, kako priča Abdurahman za Klix.ba, teško je odrediti kada je tačno počeo proces učenja hifza.
Sve je krenulo nekako neplanirano. Učeći kod kuće, Abdurahman je kao sedmogodišnji dječak već znao prvih trideset stranica Kur’ana. Tek tada, zajedno s roditeljima, odlučuje da proba učiti hifz.
Učenje je lako, problem je ponavljanje
“U mekteb sam krenuo kod Šerif ef. Ćatića ovdje u Ilijašu. Dodatno sam u Vogošću išao gdje su se održavale mukabele kod hafiza Amera Džeke. Tu se rodila ideja da probam učiti hifz. Hafiz mi je rekao da naučim dva ajeta pa da probamo”, priča desetogodišnji Abdurahman.
A prva dva ajeta (rečenice) koje je Abdurahman trebao da nauči su oni koje ćete naći ako otvorite 30. stranicu Kur’ana. Tad je već znao prvih 30 stranica ali je tek pred njim bio put prepun iskušenja, odricanja ali i slasti koju donosi krajnji ishod.
Na početku je učio dva dana tri stranice. A kasnije? Abdurahmanov otac Hamzalija kaže kako mu je kasnije trebalo tek nekoliko sati da nauči novu stranicu. Kako je učenje novih stranica išlo brže valjalo je izdvajati vrijeme za ponavljanje naučenih i tako do konačnog ispita pred komisijom.
“To nekako na početku i ne izgleda tako teško, sve dok se uče nove stranice. Tek kad se dođe do faze kad se uče i nove i ponavljaju stare shvatite kako je to jedan ozbiljan proces. Kad za jedan dan treba naučiti jednu novu i ponoviti 20 starih vidite da je to teško”, navodi Hamzalija.
Pa kako, bolan, hafize?
Abdurahman kaže da je u procesu učenja bilo poteškoća, da se pojedini dijelovi teže uče, traže više vremena.
“Sve to zavisi od hafiza do hafiza. Meni je bio težak 25. džuz, ali i sedmi i osmi, 17. i 18.”, pojašnjava Abdurahman.
A koji je najlakši za naučiti, pitamo Abdurahmana. “Pa posljednji jer sam ga skoro cijelog već znao”, odgovara šaleći se Abdurahman.
Dok razgovarate s hafizom koji ima tek deset godina, skoro sve što biste priupitali počinje sa “kako”.
Pa kako si Abdurahmane, uspijevao učiti hifz i ići u školu i biti odličan učenik?
“Nemoj zaboraviti karate”, prije odgovora napominje Abdurahman. “Podijeli se vrijeme, u jedno vrijeme se spremaš za školu, poslije učiš hifz, a imaš vala vremena i za karate”, kaže najmlađi hafiz u BiH.
Hafiz, odličan učenik i, uvijek će napomenuti Abdurahman, karatista. “Imam plavi pojas, treniram tu u sportskoj dvorani u klubu Rašid Buća. Još nisam išao na takmičenja, ali volim karate”, priča Abdurahman.
Ne možeš polagati hifz jer nemaš ličnu kartu
Abdurahmanov muhafiz bio je hafiz Omer ef. Zulić, imam i profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi. Iako hafiz Omer živi na Grbavici, a Abdurahman u Ilijašu, obostrana želja je bila da sarađuju.
“Mi smo za Omera efendiju saznali preko preporuke i tako smo i došli u kontakt. Bio je to jedan vrlo lijep odnos. Ja sam Abdurahmana svaki dan vozio na Grbavicu gdje je on pred muhafizom polagao stranice”, kaže Hamzalija.
Abdurahman na to dodaje da hafiz Omer nije bio strog muhafiz te da mu je pomogao da sve naučeno dobro “složi” prije izlaska pred komisiju. “Bio mi je jaran”, kaže Abdurahman.
U komisiji su bili neki od najistaknutijih bh. hafiza, a predsjedavao je hafiz Ismet ef. Spahić.
“Kada smo prvi dan došli, hafiz Mensur Malkić se našalio sa Abdurahmanom pa mu je rekao da on ne može polagati hifz jer nema lične karte a oni ne mogu utvrditi identitet bez lične karte”, priča Hamzalija.
Olakšanje ali i obaveza
“Bilo je malo straha na početku. Ali svi iz komisije su bili vrlo fini, a posebno hafiz Ismet ef. Spahić”, dodaje Abdurahman.
Svečanost povodom položenog hifza te hafiska dova hafizu Abdurahmanu proučena je u njegovoj mjesnoj džamiji u Ilijašu.
“To je neko i olakšanje kad se sve završi. Ali je ujedno i obaveza, posebno za onoga ko je svjestan toga. Sad on ima emanet da ne zaboravi ono što je naučio”, kaže Abdurahmanov otac. Svakog dana Abdurahman ponavlja dva džuza, odnosno 30 stranica.
Iako je tek peti razred, Abdurahman kaže da bi volio da bude doktor islamskih nauka.
