Sud Bosne i Hercegovine izrekao je jučer prvostepenu presudu kojom su Ranko Draškić i Savo Manojlović oslobođeni optužbi za zločin protiv čovječnosti na području Ilijaša. Presudu je izreklo sudsko vijeće koje čine sudije Šaban Maksumić, Staniša Gluhajić i Vesna Jesenković.
Draškić i Manojlović su oslobođeni optužbi da su kao pripadnici Interventnog voda Teritorijalne odbrane, a kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike, počinili progon nesrpskih civila u Lješevu kod Ilijaša u junu 1992. godine, te zločine u Kadarićima i Luci.
Razočarenje, nevjernica, bespomoćnost zavladali su jučer u Sudu BIH kada je izrečena oslobađajuća presuda za optužene za zločine u Lješevu i Kadarićima. U ime porodica žrtava govorila je pravnica Adha Masnopita, kćerka šehida i unuka nane Zahide Masnopite koja je preživjela strijeljanje, a čije je video svjedočenje služilo kao jedan od ključnih dokaza Tužilaštva BiH u ovom predmetu. Podizanje optužnice 2021. godine probodilo je nadu nakon toliko godina da će neko ipak odgovarati za nevine žrtve.
– U ime porodica žrtava ubijenih, prognanih i zarobljenih izražavam nezadovoljstvo izricanjem ovakve presude, koja osim što nije zasnovana na pravno relevantnim činjenicama i zakonu, sramna je i pokazala je i sve slabosti pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine. Naime, jučer dok je sudija Šaban Maksumić kao predsjedavajući sudskog vijeća u ovom postupku čitao obrazloženje za izricanje ovakve presude, više puta je istakao da je za sudsko vijeće nesporno da je izvršen napad na Lješevo, da su pronađeni civili odvedeni u logor, da su kuće zapaljene, da je u Lješevu ubijeno više od 20 ljudi, kao i da su optuženi 5. juna 1992. godine, prilikom spornog događaja bili prisutni u Lješevu i to naoružani i u uniformama, ali sudsko vijeće nije moglo izvan razumne sumnje utvrditi da su dvojica optuženih učestvovala u ovim radnjama. Evo Sud nije sa sigurnošću utvrdio da su optuženi direktno pucali, a je li utvrdio da su bili prisutni, nauružani, je li utvrdio da su pomagali, da su bili saučesnici, je li utvrdio da je u svom svjedočenju Ranko Draškić rekao da je bio komandir voda, da je rukovodio sa 15 ljudi. Rekao je da su ležali tu negdje u travi i gledali kako se puca, kako gore kuće i nisu ništa poduzeli po tom pitanju.
Zločin u Lješevu preživjela su dva svjedoka, Zahida Masnopita koja je umrla 2004. godine i zaštićeni svjedok A1 koji je svjedočio na Sudu BiH u ovom slučaju. Haški tribunal je sa sigurnošću i bez razumne sumnje utvrdio da je Draškić Ranko učestvovao u napadima u Lješevu. Prilikom svog svjedočenja zaštićeni svjedok je jasno, nedvosmisleno svjedočio da je prije spornog događaja poznavao Savu Manojlovića, da je Savo Manojlović bio u Lješevu naoružan u uniformi, da ga je zarobio, da je odveo jednog od ubijenih do njegove kuće kako bi mu predao novac. Također je ovaj svjedok svjedočio i da ga je Ranko Draškić zarezao čakijom po vratu, pitajući ga za njegovog brata i prijeteći mu da će ga ubiti. Svjedok je nesporno rekao da su i Manojlović i Draškić bili u dvorištu Ćamila Avdukića gdje su se desila ova ubistva, ali eto što Sudu nije bilo dovoljno da donese osuđujuću presudu. Mi smo tokom cijelog suđenja imali priliku slušati kako je cilj Interventnih vodova bio da očiste selo Lješevo od nemuslimanskog stanovništva. Ove navode su potvrđivali svjedoci odbrane. Sve ovo su samo neki detalji sa suđenja o kojim želim da upoznam javnost i da jasno kažem da nažalost pravo i pravda nisu isto.
Na suđenju imali priliku vidjeti i video snimak nane Zahide, koji je napravio snimatelj tadašnje TVSA 12 dana nakon ubistava u Lješevu, sudija se jučer posebno osvrnuo na ovo svjedočenje. Vidno u stanju šoka Zahida je svjedočila kako je stajala u redu između svog muža i sina i nadala se da ih neće ubiti. Međutim, ovi oslobođeni zlikovci nisu imali milosti, nemilosrdno su pucali, a onda provjeravali ko je ostao živ i ponavljali pucanj u glavu, potom se radovali i slavili svoja nedjela.
U toku postupka više puta smo imali priliku čuti da se kompletan napad odvijao pod komandom Marinka Vidovića, koji je nesporno bio prisutan u Lješevu. Kao svjedok odbrane u ovom predmetu video linkom iz Suda Republike Srbije je svjedočio Marinko Vidović, protiv kojeg je potvrđena optužnica, a koji je nedostupan bh pravosuđu i za mene je posebno interesantno bilo posmatrati intertnost sudija tokom ovog svjedočenja. Marinko je nesporno rekao da je bio komadant Interventnog voda, a da je drugim vodom rukovodio Ranko Draškić, da su bili prisutni u Lješevu, da je došlo do incidenta, te da su zbog toga ubijeno bošnjačko stanovništvo. Smatram da su sudije morale iskoristiti svjedočenje ovog svjedoka jer su imali priliku da utvrde činjenice o dešavanjima u Lješevu, ali i na području cijele općine Ilijaš. Ovo su samo neki od navoda koji nesumnjivo govore da Sud nije htio ili nije utvrdio činjenično stanje, pa samim tim nije adekvatno primjenio materijalno pravo.
Tužilaštvo je najavilo ulaganje žalbe, ali to ne daje puno nade jer je presuda oslobađajuća po svim tačkama optužnice.
Masnopita naglašava da su porodice razočarane odnosom države, ali i lokalne zajednice prema šehidima i onima koji su dali živote za ovu državu.
– Želim naglasiti da mi znamo da niti jedna Presuda ne može vratiti ni jedan ljudski život, ali predstavlja satisfakciju za žrtve i preventivno i represivno utiče na druge da ne čine najstrašnije zločine protiv čovječnosti. Nama nije cilj osveta,nije nam cilj mržnja, mi moramo živjeti zajedno, a nama je Sud jučer poručio da se možemo ubijati, rušti sva pravila i običaje ratovanja i da ništa ne moramo odgovarati. Kakva je to poruka?! Očekivali smo da Sud BiH stane uz porodice, bilo je za očekivati da donesu osuđujuću presudu makar sa minimalnom kaznom. Ovako su doprinijeli brisanju historije, da se dešavanja koja nisu bila davno zaborave, a narod koji zaboravlja svoju prošlost osuđen je na propast, naglašava Adha Masnopita.
Za procesuiranje ovog zločina Tužilaštvo BiH čekalo je 30 godina.
– Bez obzira na ovakav ishod presude ja želim da pohvalim rad postupajućeg Tužioca Adisa Nuspahića, koji je tokom cijelog postupka odnosio se profesionalno i korektno prema predmetu i za nas je on nesumnjivo dokazao da su i Draškić i Manojlović krivi. Ono što zamjerim Tužilaštvu BiH jeste to što je na procesuiranje ovog ratnog zločina prošlo 30 godina, posebno ako uzmemo u obzir činjenicu da je u Lješevu otvorena prva masovna grobnica, te ja pitam Tužilaštvo zbog čega je ovaj predmet čekao na procesuiranje 30 godina, što je jako dug period, ipak su to dešavanja koja su za svakog stresna i šokanta pa se dosta činjenica zaboravi, puno svjedoka je umrlo, a smatram da se sam proces istrage nije vodio adekvatno, zaključila je Masnopita.
Dosad su u Sudu BiH vođena tri procesa protiv optuženih za zločine u Lješevu, Srpka Pustivuka za Bioču i Ranka Draškića i Save Manojlovića za Lješevo, kadariće i Luku. Sve tri presude su oslobađajuće. Postoji još optužnica za ove zločine, ali Sud BiH do optuženih ne može doći.
