Legendarni trener Miroslav Ćiro Blažević sahranjen je danas u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju.
Vrlo emotivan govor održao je selektor Hrvatske Zlatko Dalić rekavši da će mu Ćiro u svakom trenutku nedostajati.
“Uvijek sam govorio vi, ali na dan tvog oproštaja ću prijeći na ti. Odlaziš na neko drugo, bolje mjesto, igrati drugo poluvrijeme. Ovo prvo, zemaljsko, nažalost je završilo. Da si ovdje s nana, ti bi nas pogledao, nasmijao se i opsovao nas, kako znaš”, rekao je Dalić pa nastavio:
“Pogledaj koliko je raje došlo. Ne bi nam dao da danas plačemo i tugujemo. U tvom društvu uvijek su bili smijeh, veselje i sreća. Gore na nebu, čekaju te anđeli, radosni su što je došao trener svih trenera. Skoro će kraj utakmice, a oni gube 2:1. Samo ti možeš okrenuti utakmicu i pobijediti. Nedostajat ćeš nam, Ćiro. Ušao si pod našu kožu, naše porodice i domove. Ti si naš, Ćiro. Nedostajat će mi tvoje društvo, tvoja podrška i zaštita. Ti si bio puno više od trenera, jedan jedini i neponovljivi. Džentlmen, šarmer i motivator. Samo si ti mogao nešto opsovati na televiziji, a da niko nije zamjerio. Samo ti si mogao reći grube riječi, a da niko ništa ne zamjeri. Ti si jedan od najvećih faca koji je hodao ovom regijom. Ostavio si nam puno toga, nisi bio kopija. Tebe nitko ne može zamijeniti. Volio si Bosnu i Hercegovinu, ali od svega najviše svoju Hrvatsku. Bio si veliki domoljub. I zato ti laka zemlja. Dragi Ćiro, neka ti je vječna slava.”
Hrvatski mediji navode kako je lijes spušten u grobnicu dok je trajala poznata francuska šansona La Mer.
Ko je bio Ćiro Blažević?
Trener svih trenera, kako je glasio njegov nadimak kojeg je dobio nakon osvajanja bronze sa Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, je rođen 10. februara 1935. godine u Travniku.
U igračkoj karijeri, koja je prema njegovom sopstvenom priznanju bila prosječna, nastupao je za Travnik, zagrebačke Dinamo i Lokomotivu, Sarajevo, Rijeku, te švicarske Sion i Moutier.
Kao 33-godišnjak je 1968. godine postao trener Veveyja, a već nakon dvije sezone dolazi do prvog od 11 trofeja u trenerskoj karijeri – osvajača 1. lige Švicarske.
Svoju punu afirmaciju i priznanje za svoj rad stekao je na kraju sezone 1981/1982 kada je donio titulu Dinamu nakon 24 godine čekanja, kasnije će se pokazati i posljednju u Jugoslaviji.
Od jula 2008. do decembra 2009. je vodio reprezentaciju Bosne i Hercegovine do prvog plasmana u baraž u historiji, no u borbi za Svjetsko prvenstvo 2010. od Zmajeva je bolji bio Portugal.
Ipak, ostat će zauvijek upamćen ne po rezultatima koliko po pristupu trenerskom poslu, specifičnom slatkorječivom odnosu sa novinarima, te načinom na koji je “galvanizirao” nogometaše koji su bili spremni učiniti sve za njega i saigrače na terenu.
(klix.ba)