Naslovnica BIH Asmir ef. Salihović: Među svim ljudima postoji duhovno srodstvo (VIDEO)

Asmir ef. Salihović: Među svim ljudima postoji duhovno srodstvo (VIDEO)

hayat.ba
Buregdzinica Tepsy Ilijas Dstore Ilijas

U Ramazanskom programu Hayat TV-a govorio je mr. Asmir ef. Salihović.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog,

Koji je u Kur’ani-kerimu kazao: „O, ljudi! Mi vas od jednog muškaraca i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da bi ste se međusobno upoznali.“

Temeljna svrha s kojom je dragi Bog stvorio ljude prema ovom ajetu jeste da se međusobno upoznaju, uspostavljaju saradnju i komunikaciju. Brojni su kur’anski ajeti koji poručuju da islam zagovara, prije svega, ljubav prema dragom Bogu, a zatim ljubav i milost prema svim Božijim stvorenjima, a posebno prema najodabranijem Božijem stvorenju – čovjeku. Danas je ljudima tako potrebno istinsko pomirenje s dragim Bogom, pomirenje koje za posljedicu treba imati pomirenje s drugim ljudima i prihvatanje drugih kultura i drugih tradicija.

Mi danas živimo u svijetu koji je toliko međuovisan i međusobno povezan da je poznavanje i razumijevanje i drugog i drugačijeg postao imperativ. Čovječanstvo danas živi u takozvanom „globalnom selu“, gdje nijedna nacija i nijedan narod ne može biti nezainteresovan za ono što se događa drugom i drugačijem. Shodno porukama vjere, sva stvorenja Božija jesu ona koje je Allah, džellešanuhu, stvorio. Stoga među svim ljudima postoji jedno duhovno srodstvo. Islam priznaje drugog. Islam prihvata različitost, i to ne iz interesa, ne iz nekih taktičkih razloga. Islam prihvata drugog i drugačijeg iz svojih principa. Stoga je zadatak religije, rekao bih hitni, gradnja mostova i suradnje među različitostima. Osim kur’anskih ajeta, brojni su primjeri iz života posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda, a. s. v. s., koji svjedoče da je on, Božiji Poslanik, imao razumijevanja prema drugom i drugačijem.

Za ovu priliku spomenut ćemo događaj koji se desio u Medini kada je Poslanika, s. a. v. s., posjetila u njegovoj medinskoj džamiji jedna kršćanska delegacija. Razgovarali su s Poslanikom, s. a. v. s., koji im je izložio svoju ideju, poruke islama, te ih pozvao da te ideje prihvate. Oni su ga saslušali, razgovarali, no nisu prihvatili tu ideju. Prije nego što su krenuli, zatražili su da obave svoju molitvu u Poslanikovoj džamiji u Medini. Tada su se neki od ashaba usprotivili. No, Muhammed, s. a. v. s., je reagovao rekavši ashabima: „Pustite ih. Neka obave svoju molitvu.“ Ovi događaji iz života posljednjeg Božijeg Poslanika, kao i brojni kur’anski ajeti bili su poticaj muslimanima tokom historije da uvažavaju drugog i drugačijeg. Muslimanska historiografija donosi brojne primjere od kojih ćemo za ovu priliku spomenuti samo jedan. Naime, ovaj događaj se desio u vrijeme kada su muslimani zajedno sa jevrejima protjerani iz Španije. Tadašnji sultan Osmanskog Carstva sultan Selim I vodio se mišlju da u znak odmazde sve nemuslimane iz Osmanskog Carstva protjera iz slobodne teritorije u kojoj su uživali slobodu, prava itd. Kada je za taj naum sultanov čuo najveći duhovni autoritet tog vremena šejhul-islam Ali-efendija Zembili, rekao je sultanu, a podsjećam da je šejhul-islam u Osmanskom Carstvu imao veće ovlasti nego sam sultan, tada je zaprijetio sultanu da će ga, ukoliko donese tu odluku o protjerivanju drugih s područja muslimanske teritorije, šejhul-islam automatski razvlastiti.

Ne trebamo ni pomisliti kakve bi posljedice provođenje ove sultanove nakane imalo, naprimjer, i za naše područje Balkana, jugoistočne Evrope, i stoga je tačna tvrdnja da je druge nemuslimane u područjima gdje su živjeli muslimani uvijek čuvao i štitio islam.

Stav islama prema drugom i drugačijem jeste da islam prihvata drugog, da islam poziva da se drugi razumije, da se drugi proučava kako bismo izbjegli da se ovaj svijet u kojem mi živimo preobrazi u džunglu ili da nalikuje najgorim slikama iz naše ne tako davne prošlosti. Dakle, stav islama je da drugog razumijemo, da različitosti uvažavamo, a nakon toga da se uspostavlja dijalog među različitima. Taj dijalog ne može biti bilo kakav, nego, prema mišljenju mufesira Kur’ana, taj dijalog s drugima treba se voditi na najljepši mogući način zato što je autor svih objava, kao i Kur’ana jedan. Taj dijalog ne treba se voditi na način da bilo ko u tom dijalogu nameće tom drugom ili trećem svoje vlastite stavove. Taj dijalog treba voditi čista, otvorena srca i, naravno, uz potrebno znanje. Na kraju možemo kazati da je, zapravo, poruka za sve ljude poruka koju Kur’an spominje u suri el-Maida, u 48. ajetu, gdje Allah, džellešanuhu, kaže: A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne jedne vjere učinio. Drugim riječima, raznolikost i različitost među ljudima dio je Božijeg plana i u nastavku ovog ajeta iz sure el-Maida upućuje se poruka svim ljudima, ma ko oni bili: takmičite se u dobru. Takmičite se u dobru i dragom Bogu ćete se vratiti, a On će vas obavijestiti o onome što ste činili.

(B.Z.F./hayat.ba)