Univerzitet u Gentu je vrlo dobar. Iako na našem podneblju nepoznat, na svjetskim rang listama kotira ispred svih austrijskih univerziteta npr. koji su kod nas vrlo cijenjeni, istakla je
Amina Seferagić iz Ilijaša je na Univerzitetu u Gentu (Belgija) nedavno odbranila doktorsku disertaciju iz oblasti elektrotehnike i informacionih tehnologija i tako postala doktor nauka.
Ovo je još jedan vrhunski rezultat koji bh. omladina ostvaruje van granica naše zemlje. Ovdje se ne dobija prava prilika. Nije da se pamet i vještina dobiju čim se pređe granica. Radi se o pruženoj prilici i adekvatnim uslovima.
Izbjegla iz Ilijaša tokom rata
Amina Seferagić je dobila svoju priliku u Belgiji, gdje je postala doktor nauka. S obzirom da bismo o njenoj biografiji pisali satima, zamolili smo Aminu da se predstavi u kratkim crtama.
– Prvo inžinjer, zatim naučnik. Također i ponosna majka – rekla je za Amina Seferagić za portal “Avaza”.
Rođena je u Kaknju 1992. godine, gdje je njena majka izbjegla kod familije kada je Ilijaš pao u ruke agresora. Poslije rata njeni roditelji su se vratili u Ilijaš i tu je završila osnovnu školu. Potom je Prvu gimnaziju završila u Sarajevo, a nakon toga i prvi i drugi ciklus studija na Elektrotehničkom fakultetu na Univerzitetu u Sarajevu kao zlatna značka na oba ciklusa.
– Moja interesovanja u tinejdžerskim godinama su mnogo varirala. Jedno vrijeme opcija je bila i Umjetnička akademija, vjerovali ili ne. Ipak, matematika je oduvijek moj omiljeni predmet u školi, i po završetku gimnazije dvoumila sam se između primjenjene matematike na Prirodno-matematičkom fakultetu ili Elektrotehnike koja je u BiH bila perspektivnija na tržištu rada.
Ono što me najviše motivisalo da upišem ETF je jedan slučajno viđeni prilog u vijestima o robotu kojeg je napravio tada 22-godišnji student Alvin Abdagić koji je poslije bio asistent na fakultetu, a danas je inženjer u Google-u u Cirihu. Imala sam 19 godina, i bilo mi je nezamislivo da sa 22 godine neko napravi sofisticiranog robota, od nule, koji ima određenu „pamet“ – taj je robot znao zaobilaziti prepreke koje se nađu pred njim, a vjerovatno zna i danas ako je živ.
Željela sam i ja za tri godine biti u stanju napraviti sama takvo nešto. I na kraju i jesam, sa 22 godine u sklopu svog završnog rada na prvom ciklusu sam napravila šesteronožnog robota. Naravno, na fakultetu su se moji vidici mnogostruko proširili pa su se razvile i neke nove ljubavi u svijetu tehnologije, pored ove prema robotima – priča Amina za portal “Avaza”.
Tokom godina se mijenjala interesovanja
Tokom godina su se mijenjala interesovanja i mijenjala je fokuse, no ono na čemu je doktorirala su bežične mreže u internetu.
– Internet koji mi (ljudi) koristimo je mreža koja može raditi jer je podržava veliki skup različitih tehnologija (npr. tehnologije sigurnosti koje onemogućavaju osobi B da vidi podatke koje šalje/prima osoba A, tehnologije koje se bave fizičkim prenosom podataka – kablom ili bežično, tehnologije koje omogućavaju da poruke s mog računara zaista stignu na računar osobe B kojoj šaljem e-mail, a ne na neku pogrešnu destinaciju i sl.).
Mi tipično koristimo računare i smartphone za pristup internetu, dok u internetu stvari korisnici su mali senzorski čvorovi koji imaju milion puta manje memorije i procesne moći od smartphone-a (stvari kao što je pametna četkica za zube, svjetla u pametnim kućama i sl.). Samim tim tehnologije koje nama omogućavaju pristup internetu nisu pogodne za internet stvari, jer podrazumijevaju „moćne“ uređaje kao što su smartphone-i ili laptopi sa mnogo resursa u vidu memorije u procesne moći.
Ja sam istraživala kako poboljšati bežične mreže u internetu stvari, tako da se može povezati na hiljade uređaja i da se maksimizira količina podataka koji se mogu prenijeti u mreži, i doprinijela poboljšanju tehnologija koje se koriste u ovu svrhu – ističe Seferagić.
U Belgiji završila slučajno
Zanimalo nas je i kako je došla do Belgije i Univerziteta u Gentu, gdje je nedavno postala doktor nauka.
– U Belgiji sam završila slučajno. Dok sam radila master rad na ETF-u u Sarajevu, mentor mi je proslijedio konkurs za poziciju istraživača na institutu imec u Belgiji, u “Internet and data science” laboratoriji. Taj posao je podrazumijevao i doktorski studij na Univerzitetu u Gentu. Aplicirala sam i suprotno mojim očekivanjima dobila poziciju nakon tri kruga intervjua.
Nakon četiri godine sam tu i doktorirala, i radila još godinu i pol kao postdoktorski istraživač, do prije par sedmica kad sam dala otkaz i preselila se nazad u Sarajevo gdje ću raditi u IT industriji. Univerzitet u Gentu je vrlo dobar. Iako na našem podneblju nepoznat, na svjetskim rang listama kotira ispred svih austrijskih univerziteta npr. koji su kod nas vrlo cijenjeni – navodi Seferagić i ističe da su i Univerzitet, ali i grad Gent nadmašili sva njena očekivanja.
– Resursi koje sam imala na raspolaganju ovdje su mi bili nezamislivi, mnogo je više mogućnosti. U Gentu ću se uvijek osjećati kao kod kuće, ali jedan je dom, a to je za mene Sarajevo i BiH i drago mi je što sam opet tu – naglašava ona.
Prije Belgije je radila praksu u Centru za Istraživanje i razvoj kompanije Robert Bosch, kao dobitnik Zoran Đinđić stipendije za zapadni Balkan.
– Praksa je trajala tri mjeseca i imala sam društvo još nekoliko studenata iz BiH, Hrvatske i Srbije tako da taj odlazak nije bio težak, bio je jako lijep i rado ga se sjećam. Zanimljivo je da mi je u Boschu dato mnogo više odgovornosti, u smislu poslovnih zadataka, nego u bilo kojoj praksi koju sam radila u BiH a bilo ih je nekoliko.
Nijemci u razvojnom centru jedne od najvećih svjetskih kompanija koja je 2016 godine registrovala patent svake 22 minute u prosjeku izgleda više vjeruju balkanskim studentima od naših sunarodnjaka gdje nam se na praksama daju trivijalni zadaci iz kojih niko ne profitira – ni studenti znanjem ni firme urađenim poslom – kazala je Seferagić.
Nema toliko naših ljudi kao u Njemačkoj
Međutim, selidba iz Njemačke u Belgiju je emotivno bila mnogo teže, jer tamo nema toliko Bosanaca.
– U Belgiji nema toliko Bosanaca kao u Njemačkoj gdje se u svakom iole većem gradu mogu pojesti kakvi-takvi ćevapi. Njemačka nama nije toliko strana zemlja, Belgija je “više strana”. Ne čuje se naš jezik na ulici i nema ćevapa. Strani jezik, strani grad, strani sistem.
Bilo je teško ispočetka, no svaki početak je težak. Poslije postane lijepo i čovjek bude još ispunjeniji, zavoli i stranu kuhinju, nauči i jezik, upozna ljude i proširi granice sebe – rekla je Seferagić.
Imala je i poruku za svu omladinu u Bosni i Hercegovini.
– Izađite iz svoje zone komfora. Kad u novoj zoni nađete komfor, opet izađite iz te zone komfora. I opet, i opet… Tako se šire vidici. Tvrdoglavo slijedite ono što volite, imajte integritet i ne pravite kompromise zarad manjeg zla, svaki neuspjeh je lekcija, sve dok ne odustajete. Svijet je malen i vi sve možete samo ako se posvetite. Otiđite u svijet, i vratite se u BiH bolji i spremniji ljudi da zajedno gradimo svoju zajednicu – poručila je Amina Seferagić u razgovoru za portal “Avaza”.
Avaz.ba