U Narodnom pozorištu Sarajevo održan je komemorativni skup povodom smrti Abdulaha Sidrana, bosanskohercegovačkog akademika, pjesnika, pisca i scenariste koji je preminuo 23. marta 2024. godine.
Abdulah Sidran rođen je 2. oktobra 1944. godine u Sarajevu. Uređivao je omladinske listove i časopise, predavačke tribine. Do aprila 1992. bio je zaposlen na RTV Sarajevo, kao ‘vodeći dramaturg’.
U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju ‘šezdesetosmaškom’. Široj javnosti poznat je kao scenarista filmova Sjećaš li se Dolly Bell?, Otac na službenom putu, reditelja Emira Kusturice i filma Kuduz Ademira Kenovića.
Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu.
Komemoraciji su, između ostalih, prisustvovali gradonačelnica Benjamina Karić, premijer KS Nihad Uk, Ejub Ganić, Jasmila Žbanić, Elmedin Konaković, Hanka Paldum, Emir Hadžihafizbegović.
Pjesnik Mile Stojić pročitao je u punoj velikoj dvorani Narodnog pozorišta u Sarajevu Sidranov Zapis o čudu i obratio se pristutnima.
“Sjaj zvijezde Abdulaha Sidran ne može nestati, on ostaje u njegovim djelima. Iako je bio uspješan u svima poljima, iz njega je progovarao njegov pjesnički dar. Sidran je bio pjesnik Sarajeva kojeg je nazvao planetom. Kroz svakodnevno pulsiranje života grada, otkrivao je njegove univerzalne ljepote. Sidran je Sarajevu podigao literarni spomenik. Doživio je da bude omiljen u svom gradu za života, što rijetkima uspjeva. Njegove anegdote već su dio urbane legende grada pod Trebevićem. Zamišljam te kako sjediš za nebeskim nastalom sa svojim prijateljima i razgovaraš o našim sudbinama. Tvoj duh je ostao s nama i lebdi nad Miljackom”, rekao je Stojić.
Na komemoraciji je govorio i pjesnik Slobodan Blagojević.
“Sarajevo je izgubilo svog Pjesnika, mnogo ih je pjevalo o ovom gradu, ali niko to nije radio prirodno kao Abdulah Sidran. Bio je rijetka i izuzetna pojava, dao je gradu svoj glas. Dok je Mak Dizdar imao narod kao poetsku temu, Sidran je Sarajevo oživio za sva vremena kroz suveren ritam i tihu mudrost”, zaključio je Blagojević.
Reditelj Ademir Kenović prisjetio se saradnje s Abdulahom Sidranom.
“Ako me sada sluša misao mu je ‘de odvadi malo’. Ovih dana sam se podsjetio priče koje mi je ispričao prije 35-40 godina, sanjao je nešto i zapisao, ujutro vidio da je to zapisano na makedonskom jeziku i tražio prijevod, riječ je o pjesmi Mora. Ovaj san je postao nažalost java za nekih desetak godina, pjesma se našla u filmu Savršeni krug uz još tri Avdine pjesme. Očaranost životom stvorila je Abdulaha Sidrana, genijalca. U ovo vrijeme kad nam se plače znamo da je ostavio mnogo toga dobrog koje će nas tješiti u budućnosti”, naglasio je Ademir Kenović.
Književnik Zlatko Topčić podvukao je kako je otišao najbolji među nama.
“Najteže je napisati prvu rečenicu, mogu reći da je otišao najbolji među nama, glas po kojem su nas prepoznavali. Ko će nam sada biti pjesnik? Njegov duh ostaje da lebdi nad ovim gradom, hvala na četiri decenije prijateljstva i umjetnosti”, kazao je Topčić.
Nekoliko riječi u čast akademika rekao je i pjesnik Senadin Musabegović.
“Abdulah Sidran je pjesnik ovog grada, on je osjećao patnju kada se utkao sa Sarajevom. Njegova zbirka Kost i meso je za mene nešto nenadmašno i dan danas”, podvukao je Musabegović.
Emir Zlatar obratio se prisutnima u ime Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca.
“BiH je ostala bez još jednog velikana, mi smo ostali bez prijatelja. Institucije nisu položile ispit prema njemu, Sidran je položio ispit prema svom narodu i svojoj porodici. Sidran će ostati fenomen koji nikad nije otišao od svog naroda, bio je unikatan i najomiljeni pjesnik svog vremena”, podcrtao je Zlatar.
Književnik Ruždija Adžović naglasio je da se opraštamo od velikog čovjeka.
“Opraštamo se od čovjeka kojeg smo svi voljeli i koji je obogatio naše živote. Svaki trenutak proveden s njim bio je dragocjen, mnogo sam od njega naučio. Zahvalan sam mu što me uveo u svoj život i da svoje ime zauvijek vežem uz njega. Znao sam ga dobro nasmijati i dobro naljutiti. Mirno spavaj, dragi Avdo”, rekao je Adžović.
Pisac Boris Lalić govorio je o prijateljstvu s Abdulahom Sidranom.
“Nisam očekivao da će Sidran otići ovaj put. U posljednjih desetak godina znao sam da mu smrt prilazi, pa ga onda ostavi. Sidran je za mene bio naš najznačajniji pisac i dokaz da međugeneracijski jaz ne postoji. Odigrao je veliku ulogu u našem društvu i on je krunski biser bosanskohercegovačke kulture. Sidran će prije ili poslije postati dio svjetske književnosti”, zaključio je Lalić.
Na kraju komemoracije prisutnima se obratila kćerka Abdulaha Sidrana, Miranda Sidran.
“Svakog dana nam je pokazivao koliko voli život, odlazio je po doručak, slušali smo operne arije i riješavali ukrštenice. Učio nas je da su muzika i humor najvažnije što postoji, pored toga učio nas je da je važno svako jutro ispočetka biti spreman promijeniti svijet. Učio nas je da je život samo ono danas i jedino uključenost u taj život može biti ispravno, razgovarati s ljudima i biti tu za druge, da budemo fini i susretljivi. Dok se gasila njegova čitalačka moć, ostalo mu je da gleda u nebo i da ništa ne razumije. Završit ću sa njegovom rečenicom: Imao sam puno sreće u svom nesretnom životu. Hvala svima koji su bili dio njegove sreće”, podcrtala je Miranda Sidran.
