Općinski sud u Mostaru prihvatio je prijedlog slovenačkog „Viaducta“ za pljenidbu objekta Centralne banke BiH u Mostaru radi naplate 108,7 miliona KM na osnovu arbitražne odluke donesene u Vašingtonu. Ova odluka pokrenula je pitanje odgovornosti za dugovanje, s obzirom na to da je njegov izvor u odlukama vlasti Republike Srpske, ali se sada izvršenje provodi na državnom nivou.
Od koncesije do arbitražnog duga
Spor potiče iz 2004. godine, kada je Vlada RS, tada predvođena premijerom Perom Bukejlovićem (SDS), dodijelila koncesiju firmi „HES Vrbas“, čiji je vlasnik slovenački „Viaduct“, za izgradnju hidroelektrana „Krupa“ i „Banja Luka-Niska“. Međutim, deset godina kasnije, Vlada RS je dodijelila koncesiju za izgradnju hidroelektrane „Bočac 2“, čime je onemogućena realizacija prvobitnog ugovora. To je dovelo do raskida koncesije i tužbe „Viaducta“ pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicionih sporova (ICSID) u Vašingtonu.
Sud u Vašingtonu 2022. godine donio je odluku kojom se BiH obavezuje na isplatu 90 miliona KM odštete, što sa kamatama sada iznosi 108,7 miliona KM. Vlada RS, koja je preuzela odgovornost za plaćanje ovog duga, nije izvršila uplatu, a zahtjev za poništenje arbitražne odluke odbijen je prošle godine.
Zašto se imovina Centralne banke našla na udaru?
Iako je odgovornost za dug na Republici Srpskoj, arbitražna odluka je donesena protiv države Bosne i Hercegovine. Kako BiH nije izvršila plaćanje, pravni zastupnici „Viaducta“ su podnijeli prijedloge za izvršenje na nekretninama Centralne banke BiH u Mostaru, Banjoj Luci i Brčkom. Sud u Mostaru je prihvatio taj zahtjev, uz obrazloženje da ne postoji zakonska prepreka za sprovođenje izvršenja na imovini CB BiH.
Centralna banka BiH je reagovala kratkim saopštenjem, najavljujući da će iskoristiti sva pravna sredstva kako bi zaštitila svoju imovinu. Pravni zastupnici „Viaducta“ tvrde da nemaju namjeru „napadati BiH“, već samo ostvariti pravo naplate na osnovu pravosnažne odluke.
Posljedice za Federaciju i cijelu BiH
Odluka o pljenidbi imovine u Federaciji BiH pokazuje pravnu i političku kompleksnost ovog slučaja. Dug je nastao zbog odluka Vlade RS, ali kako se vodi na državnom nivou, moguće je da će njegovo izvršenje pogoditi institucije i resurse koji nisu povezani sa izvorom problema. Ova situacija otvara šira pitanja – da li će Federacija BiH i druge institucije snositi teret dugova koje su stvorile entitetske vlasti i da li BiH ima mehanizme da spriječi slične scenarije u budućnosti.
Ishod ovog spora bi mogao imati dalekosežne posljedice, ne samo po finansijsku stabilnost BiH, već i po odnose između entiteta i funkcionisanje zajedničkih institucija. Ukoliko se ne pronađe rješenje kroz sporazum ili alternativni način isplate duga, moguć je presedan koji bi mogao dovesti do daljnjih pravnih i ekonomskih problema.