Borbe između JNA i Teritorijalne odbrane na Skenderiji. Zapaljeni tramvaji na Skenderiji i Glavna pošta na Obali. Granatiranje Titove ulice, stotine građana na ulici kada je napad počeo.
Po povratku s mirovnih pregovora u Lisabonu, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, njegova kćerka, prevoditeljica Sabina Berberović i zamjenik predsjednika vlade Zlatko Lagumdžija uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu u vrijeme žestokih borbi oko Predsjedništva BiH.
General JNA Milutin Kukanjac ponudio je iz opkoljene komande da se njemu i ostalim vojnicima omogući izvlačenje u zamjenu za Izetbegovića.
U dramatičnim pregovorima, vođenim između članova predsjedništva BiH Ejupa Ganića i Stjepana Kljujića sa generalima JNA, koje je predvodio Vojislav Đurđevac, dogovoreni principi razmjene. Pregovori su uživo emitirani na RTV BIH.
To su dešavanja koja su obilježila 2. maj 1992 godine.
Početak maja 1992. godine će za sve Sarajlije zauvijek ostati duboko urezani u sjećanje.
Pokušaj specijalnih jedinica tadašnje jugoslavenske vojske da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH kulminirao je na Skenderiji, gdje ih zaustavljaju Specijalna jedinica MUP-a i Teritorijalna odbrana BiH koju su činili građani Sarajeva.
Prva velika bitka za glavni grad Bosne i Hercegovine se desila 2. maja 1992. godine.
Pucnjava iz automatskog oružja i eksplozije artiljerijskih granata satima su odjekivale centrom Sarajeva.
Građani nisu ni znali šta se tačno dešava, a po intenzitetu pucnjave i siline eksplozija bilo je jasno da se ne radi o uobičajenom puškaranju i sporadičnom granatiranju Sarajeva.
U direktnom radijskom prijenosu dnevnika tadašnje Televizije Sarajevo svjetska javnost je saznala da je Predsjedništvo BiH napadnuto, da je Komanda JNA u Sarajevu u okruženju, da je predsjednik države u zarobljeništvu, da se grad razara iz svih artiljerijskih oruđa i da se posredstvom medija pregovara o obustavi vatre i razmjeni zarobljenih.
Isti dan je granatama i zapaljivom municijom s brda oko Sarajeva, zapaljena zgrada glavne pošte na obali. U potpunosti je izgorjela, te je onemogućena telefonska komunikacija u gradu.
“Kada je predsjednik Izetbegović zarobljen i kada je bila razmjena, ne bi oni njega tako lako pustili da su u noći na 2. maj završili posao. Mi smo taj dan veliki posao odradili. 2. maj je za mene ključni dan toka rata u Sarajevu, jer tog dana je Sarajevo trebalo biti presječeno. Oni su došli do Predsjedništva nekih tridesetak metara. Da su uspjeli ući, tok rata bi bio drugačiji.”, govorio je tada Dragan Vikić, najveća legenda odbrane Sarajeva.
Sarajevo je pod opsadom, tog je dana jasno.
U godinama koje su uslijedile, živjelo se bez vode, bez struje i bez hrane uz svakodnevna žestoka granatiranja i prijetnju snajperskom vatrom.
Bila su to 1425 dana konstantne prijetnje smrću Sarajlijama.
Ne ponovilo se, nikome.
