U proteklih desetak godina, stil oblačenja učenika u osnovnim i srednjim školama doživio je potpunu transformaciju. Danas sve češće viđamo učenike koji u školu dolaze u garderobi koja više podsjeća na odjevne kombinacije za sportski trening ili večernji izlazak – nego na prostor obrazovanja.
Trenerke, helanke, kratki šorcevi, topovi, uska i ponekad prozirna garderoba postali su svakodnevnica školskih hodnika. Neki učenici dolaze čak i bez školskog ruksaka – sa jednom sveskom u zadnjem džepu ili pod rukom. Rijetko se viđa garderoba prilagođena ozbiljnosti i važnosti obrazovnog prostora.
Zaboravljeni standardi i nepostojeći kodeksi
U većini škola u Bosni i Hercegovini ne postoji jasno definisan i primjenjivan kodeks oblačenja. Čak i tamo gdje su pravila donešena, najčešće se ne provode dosljedno, niti su poznata širem krugu roditelja i učenika. Postavlja se pitanje: postoji li uopće zajednički standard oblačenja u bh. školama?
Direktori škola se često nalaze u nezavidnom položaju – između roditeljskih prigovora, pedagoških preporuka i realnosti u kojoj sve više učenika dolazi neprimjereno obučeno, a svako ukazivanje na to može biti protumačeno kao “zadiranje u lične slobode”. Škole pojedinačno pokušavaju reagovati kroz interne pravilnike, verbalna upozorenja ili razgovore s roditeljima, ali bez sistemske podrške, ti pokušaji ostaju nedovoljni.
Dolazi toplije vrijeme – problem postaje još izraženiji
Sa dolaskom toplijih dana, ovaj problem postaje još vidljiviji. Pojedini učenici dolaze u školu u odjeći koja ne pokriva ni osnovne dijelove tijela – što otvara dodatna pitanja, ne samo o pristojnosti i disciplini, već i o osjećaju sigurnosti i fokusa na nastavu.
Pedagozi upozoravaju da odjeća šalje snažnu poruku – i o odnosu prema školi, i prema vlastitom obrazovanju. “Ako učenik dolazi u školu kao na plažu, šalje se poruka da škola nije mjesto ozbiljnosti, već usputna stanica,” poručuju nastavnici, koji sve teže održavaju autoritet i atmosferu rada u učionicama.
Roditeljska uloga i digitalni uticaji
Roditelji su često svjesni problema, ali se i sami nalaze pod pritiskom digitalnog doba, društvenih mreža i novih “idola” koji oblikuju stavove djece o tome šta je moderno. Mnogi priznaju da su nemoćni pred dječijim zahtjevima i kolektivnom logikom “svi se tako oblače”.
Rješenje, kažu stručnjaci, nije u represiji, već u postavljanju jasnih i zajednički prihvaćenih pravila, edukaciji i saradnji škole, roditelja i zajednice. Kodeks oblačenja u školama ne bi trebao biti tabu, već minimum kulture, poštovanja i sigurnosti.