U užem jezgru Ilijaša, gdje prema procjenama živi oko 5.000 stanovnika, a dnevna frekvencija ljudi s posjetiteljima prelazi i 8.000, ne postoji nijedna klasična pekara. Najbliža se nalazi kod Alića rampe, izvan samog centra grada.
U vremenu kada su pekarski proizvodi – hljeb, lepine, kifle i druga svježa peciva – dio svakodnevne potrošačke korpe, činjenica da u centru grada ne postoji specijalizirana pekara otvara niz pitanja. Da li Ilijaš nije dovoljno atraktivno tržište za ozbiljnog investitora? Ili je riječ o neiskorištenom poslovnom potencijalu?
Trenutno su građanima u centru dostupni pekarski proizvodi uglavnom kroz trgovačke radnje, ali je ponuda ograničena i često bez svježine i raznovrsnosti kakvu nude specijalizirane pekare. U gradovima slične veličine, pekare su među najstabilnijim i najfrekventnijim malim biznisima – naročito u urbanim jezgrama gdje je velika koncentracija stanova, poslovnih prostora i javnih institucija.
Dodatno, u centru Ilijaša nalazi se niz stambenih zgrada, poslovnih subjekata, Općina, banke, škole i drugi javni sadržaji, što generiše konstantan protok ljudi tokom cijelog dana. Upravo takva lokacija u pravilu predstavlja idealnu tačku za pekaru sa kvalitetnom ponudom, produženim radnim vremenom i modernim konceptom rada.
Postavlja se pitanje – da li je riječ o visini zakupa poslovnih prostora, nedostatku inicijative, ili jednostavno procjeni da tržište nije dovoljno profitabilno? Ekonomska logika kaže da tamo gdje postoji kontinuirana potražnja, postoji i prostor za ponudu.
Uzimajući u obzir broj stanovnika i dnevnu frekvenciju ljudi, izostanak pekare u samom centru Ilijaša djeluje kao tržišna praznina. Da li će je neko prepoznati kao poslovnu priliku, ostaje da se vidi.
Jedno je sigurno – građani bi, sudeći prema svakodnevnim potrebama, imali koristi od dostupnosti svježih pekarskih proizvoda u samom srcu grada.
