Djelo „Status drugog u islamu“ autora ilijaškog vrijednog imama mr. Asmira ef. Salihovića primjer je kako jedna knjiga od nastanka ima svoj život, utječe na živote ljudi, na mijenjanje društvene svijesti, tako da njena uloga postane neosporna, a zbog pozitivnih promjena koje iznjedrava, biva potrebna i nezamjenjiva.
Rijetko je koja knjiga za tako kratko vrijeme, nepunu godinu od objavljivanja, doživjela takav uspjeh, promocije i predstavljanja širom BiH, ali i zemalja regije. Posebno pozitivne recenzije, kritike i interes javnosti izazvala je promocija ove knjige u Sloveniji i Hrvatskoj.
Sve ovo bio je povod da u našem programu ugostimo mr. Asmira ef. Salihovića. Riječ i knjiga i danas, srećom, imaju moć.
–Knjiga je svoje prvo zvanično predstavljanje imala na Sarajevo halal forumu prošle godine 7. maja i tako je krenula njena priča. Priča o knjizi nekad može da bude interesantnija i od samog života čovjeka. Druga promocija bila je ovdje u Ilijašu kada je o djelu govorio jedan od recenzenata i naših najvećih umova akademik Ferid Muhić. Nakon toga knjiga je proputovala gotovo cijelu BiH, ali ono na što sam ponosan je da je knjiga dobila svoje mjesto i promovisana u Crnoj Gori, Srbiji, Sloveniji i posljednja promocija bila je u Zagrabu. Toj promociji prisustvovala je intelektualna elita Hrvatskoj, profesori, dekani i promociju je prenosila i Hrvatska radiotelevizija. I dalje za knjigu vlada veliki interes, dobiva lijepe kritike, slijede nove promocije, a u toku su ozbiljni razgovori za prijevod knjige na njemački, engleski a kasnije i italijanski jezik, otkriva mr. Salihović.
Važnost knjige „Status drugog u islamu“ temelji se na činjenici da u ranijim djelima nisu sabrani na jedno mjesto ajeti i hadisi koji govore o odnosu prema nemuslimanima i da na bosanskom pa i nekim drugim svjetskim jezicima nema zasebnog, sistematičnog djela koje obrađuje ovu temu.
–Važno je da se ove teme danas otvaraju, ukoliko ne želimo da se ovaj svijet pretvori u najružnije slike koje smo živjeli u prošlosti ili da se ovaj naš svijet pretvori u jednu džunglu. Posebno je važno da je tema pokrenuta iz Sarajeva i iz Ilijaša. Knjiga je poziv muslimanima da prestanu čitati Kur’an kao unaprijed napisanu optužnicu protiv drugih muslimana koji ne misle kao oni, ali i protiv nemuslimana, protiv drugih tradicija. Poziv je i nemuslimanima da upoznaju kakav je odnos islama prema drugom, a prikaz je urađen isključivo na temelju dva ključna izvora islama: Kur’ana i hadisa jer smo željeli da se udaljimo od ideološkog i nacionaliziranog prikaza ove teme. Često najljepši izvori u našim selima zarastu i teško je doći do čiste, pitke vode, a ovom knjigom vraćamo se na izvor. Islam prije svega zagovara ljubav, prvo prema Bogu a potom prema svim stvorenjima, a posebno najodabranijem stvorenju. Uvijek je važno govoriti o odnosu prema drugom i iz islamske perspektive, posebno danas, zbog preglasnog, napadnog, a potpuno neutemeljenog vezivanja militantnosti i nasilnog ekstremizma za islam. U postnormalnim vremenima, kako kažu neki autori, sve ljudske kulture gube svoj pravac, svaki društveni, kulturni, politički, filozofski i religijski nazor mora iznova učiti kako se povezati s vlastitim moralnim i etičkim učenjima. Ovo vrijeme traži maksimalno buđenje etičkih načela, prvenstveno vrline skromnosti, poniznosti i odgovornosti, značaj dijaloga, i to sporazumnog dijaloga, kao suštinskog zahtjeva za preživljavanje i jedinog načina za savladavanje kontradikcija, napetosti u društvu, suprotstavljenih interesa i tendencija što su neke poruke ove knjige. Naročito je važno da te procese iznova otvaraju bosanski muslimani, a ovu knjigu smatram doprinosom tim procesima. Naš svijet je međusobno ovisan, živimo u globalnom selu, zato je važno da se učimo da razgovaramo, da vodimo dijalog, vođenje dijaloga mora biti na najljepši mogući način. Vjerujem u snagu riječi, kroz knjige o začudnosti govori nastale prije 12 godina, u tom je projektu učestvovao je veliki broj naših alima, govorili smo o važnosti lijepe riječi i njihovim promišljanjima, razumijevanju važnih teme. Te četiri zbirke zbog afirmacije lijepe riječi odlukom federalnog ministarstva, dio su svih biblioteka u BiH.
Susret i razgovor s ljudima pokazuje da je danas tako potrebno pomirenje s Bogom koje za posljedicu treba imati pomirenje s drugim ljudima, kao i poštovanje drugih tradicija. Nažalost, nakon svega što smo proživjeli, ljude je lahko zatrovati mržnjom. Politizacijom i ideologijama se još više truje javnost. Postoje strukture koje svjesno i s interesom šire takvu atmosferu. Gubi se sposobnost za istinu i razgovor potkrijepljen argumentima pa nerijetko dominiraju ideologija i mitologija. Samo će nas istina osloboditi. Za istinu treba hrabrosti i poniznosti. Treba pomoći da čovjek bude čovjek, da u njemu progovori savjest i istinska čežnja za dobrom. Valja “očistiti” otrov u našim srcima i u međusobnoj komunikaciji, pa tako u medijima i politici.
Valja se opredijeliti za dobro čovjeka i ljudi. Bez pouzdanja u Boga nema optimizma. Na tom putu knjiga nam treba pomoći.
-Iako živimo u digitalnom dobu, knjiga u pisanom fizičkom obliku još je važna, kada se želi ispuniti zavjet ljudi se zakunu nad svojim svetim knjigama, niko se ne zaklinje nad cd-om ili usb-om (smijeh). Vrijeme načne sve, načne ljude, promijeni kamen, čelik, granit, nestanu narodi, ali jedino čega se vrijeme boji su knjige. Nedavno sam bio u biblioteci Bošnjačkoj biblioteci i Franjevačkoj biblioteci u Visokom i zajedno je tu pola miliona knjiga. Među njima vjerovatno i neke knjige koje niko nikad nije pročitao i onih koje se stalno čitaju. To ništa ne utječe na njihovu snagu i poruke i vrijednost koje te knjige nose i zato pozivam sve da se druže s dobrim knjigama i da ih iščitavaju, zaključuje Salihović.
(radioilijas.ba)