Heroj i jedan od simbola odbrane Sarajeva Safet Zajko poginuo je na današnji dan 1993. godine u operacijama izviđanja za Mijatovića kosu. Bio je borac za Bosnu i Hercegovinu i jedan od ključnih ljudi za odbranu Sarajeva u danima opsade.
Pored niza visokih komandnih dužnosti, ostao je u sjećanju kao legendarni komandant 2. viteške brigade.
“Čast je i poginuti. Za ovakvu stvar može da se žrtvuje i život”, izjavio je Safet Zajko novinaru Oslobođenja i Radija BiH Šefki Hodžiću na Žuči, tamo gdje je i položio svoj život.
Rođen je 1. marta. 1959. godine u selu Gaočić, sjeverozapadno od Rudog, od oca Salke i majke Dude. Nakon završene srednje škole, kao metalac po zanimanju, zapošljava se u metaloprerađivačkom preduzeću Zrak iz Vogošća. Završio je školu rezervnih oficira pješadije u Bileći kao jedan od najuspješnijih u svojoj klasi.
Pred rat u Bosni i Hercegovini je imao čin rezervnog kapetana. Početkom ratne 1992. godine počeo je da radi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u sarajevskim naseljima Buča Potok, Boljakov Potok, Briješće, Sokolje, Pofalići, Velešići gdje se formiraju jedinice Teritorijalne odbrane.
Do početka agresije, Safet je nastavio raditi na organizovanju i pripremanju oružanog otpora u ovom dijelu Sarajeva. Koordinirao je rad novoformiranih vojnih jedinica u sarajevskoj općini Novi Grad i radio na njihovom uvezivanju.
Iz već formiranih jedinica sa ovog područja nastali su 19. maja 1992. godine Prvi samostalni bataljon Okružnog štaba odbrane Sarajevo i 15. pješadijska brigade TO Novi Grad koja je formirana 1. jula 1992. godine. Daljim ukrupnjavanjem jedinica i poboljšanjem organizacione strukture 1. oktobra 1992. godine formirana je Druga motorizovana brigada na čijem čelu je bio Safet Zajko.
Samo 5 dana nakon oslobađanja Mijatovića kose, na brdu Žuč, 17. juna 1993. godine, prilikom izviđanja neprijateljskih položaja, poginuo je Safet Zajko. Zajko je pogođen u obrvu, prenijeli su svjedoci njegove pogibije, nakon kratkog rafala koji ga je pokosio prilikom osmatranja.
Glavni cilj izviđanja oslobođenog područja bilo je napredovanje prema rijeci Bosni koja se od mjesta Zajkine pogibije nalazi nekoliko stotina metara, ali i priprema za konačni napad na Vogošću, čime je Sarajevo trebalo biti deblokirano. Rahmetli Safet posmatrao je u trenutku pogibije neprijateljske jedinice koje su se nalazile u rasulu, a svega 500 metara od kuće ratnog zločinca Momčila Krajišnika koja se nalazi u sarajevskom naselju Zabrđe.
Iza Safeta ostala je supruga i dvije kćerke. Sahranjen je kao šehid u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.
Za ratne podvige, naredbom komandanta GŠ Armije RBiH dobio je najviše ratno priznanje „Zlatni ljiljan“ kao jedan od prvih dobitnika ovog priznanja. Za herojski doprinos u Odbrambeno-oslobodilačkom ratu, izuzetno junaštvo i samoprijekor ispoljen u borbenim dejstvima i pri tome ostvarena rezultate, Ukazom Predsjedništva RBiH posmrtno je odlikovan ordenom heroja OOR, te je posthumno promoviran u čin brigadnog generala.
U Sarajevu jedna ulica, u općini Novi Grad, nosi njegovo ime, kao i nedavno otvoreni sportsko-rekreativni centar u Općini Novi Grad.
(radiosarajevo.ba)
