Prvi kvartal 2022. godine definitvno su obilježili inflacija, kriza, poremećaj na globalnom tržištu i enormna poskupljenja cijene osnovnih životnih namjernica. Trend poskupljenja nije zaobišao ni građevinarstvo i kompanije koje posluju u ovom sektoru, a ukoliko ne dođe do određenih promjena zakonskih odredbi, bh. firme ukazuju na sve veće gubitke u poslovanju.
“Situacija na tržištu čelika kao i na ostalim tržištima je u velikoj mjeri izmijenjena pod utjecajem vanjskih faktora, kao što su pandemija i trenutni rat u Ukrajini. Na formiranje cijena utječu prvenstveno cijene sirovina kao i pratećih usluga, kao što je transport ili održavanje, ali i sam odnos ponude i potražnje na tržištu”, kažu iz zeničkog ArcelorMittala.
Nedostupnost repromaterijala
Rat u Ukrajini, kao i uvedene sankcije Rusiji i Bjelorusiji su značajno utjecali na samu dostupnost čelika, ali i sirovina za njegovu proizvodnju. Kako kažu iz ArcelorMittala, kompletan taj poremećaj je, naravno, za rezultat imao i porast svih cijena u lancu nabave kao i poremećaj u distributivnim kanalima i sirovina i gotovih proizvoda od čelika.
Rast cijena veći je i od zakonski dozvoljenih 20 posto iznosa iznad ugovorenog. Konkretno, cijena armature po kilogramu od marta 2021. godine bilježe značajne promjene. Ovog mjeseca jedna tona armature košta 1.880 KM, što je gotovo duplo skuplje nego u istom periodu prošle godine.
ArcelorMittal u saradnji sa domaćim distributivnim kanalima radi sve da minimizira nedostatak robe, te kašnjenja u isporuci gotovih proizvoda. Kako kažu, prioritet su im domaći kupci.
Slična situacija je i u sarajevskom Euro-Asfaltu, a kako nam je Jasmin Bučo, direktor ove kompanije potvrdio, situacija je drastično komplikovanija u odnosu na period novembra prošle godine kada su na cijenama materijala osjetili najjači udar krize uzrokovane pandemijom.
Prazna skladišta
Prvi globalni poremećaj koji je donio povećanje cijena je pandemija jer je usporila ili potpuno prekinula uobičajene lance dostave, s obzirom na to da se veći dio robe koju oni koriste u svojim uslugama uvozi.
“Rezerve i puna skladišta snabdijevanja Euro-Asfalta su ispražnjena, sve je dovelo do nestašice i uzročno-posljedično, do rasta cijena”, kaže Bučo.
“Na tržištu je trenutno nastala velika nestašica sirovina i materijala koji se proizvode u Ukrajini, Bjelorusiji i susjednim zemljama, što je opet rezultiralo enormnim poskupljenjem tih materijala i sirovina koje su još uvijek u opticaju, a izvezene su prije rata”, pojašanjava Bučo.
Trenutno sve države u regiji funkcioniraju na principu slobodnog tržišta, osim Italije koja je zabranila njegov izvoz. Bučo kaže da ni jedna susjedna zemlja nije uvela zaštitnu klauzulu, te da sve plaćaju istu istu cijenu građevinskih materijala.
Međutim, činjenica da se u zeničkom ArcelorMittalu proizvodi čelik ne predstavlja nikakvu pogodnost za domaće kompanije. Bučo kaže da je to za kriv neuređeni sistem naplate.
“Zbog neuređenog sistema naplate, odnosno zatvorenog kruga dugovanja gdje svi duguju svima, Željezara Zenica će radije svoje proizvode prodati Hrvatskoj nego nama. Apsolutno opravdano, ali na žalost, to je tako. Nemamo nikakvu prednost jer smo domaća kompanija. Ni mi ni drugi”, potvrđuje on.
Izgledna finansijska dubioza
Nije moguće prognozirati šta će se dešavati sa zaključenim ugovorima, jer ono što je ugovoreno po Zakonu u javnim nabavkama podrazumijeva fiksne cijene.
“Uz već spomenuta divljanja cijena na tržištu uzrokovana pandemijom i ratom u Ukrajini, nastavak poslovanja po tim ugovorima i uvjetima nas vodi u finansijsku dubiozu od 20 do 35 posto po ugovoru, u ovisnosti od toga koliko je ugovor star. Ukoliko znamo da se uobičajene profitne marže u građevinarstvu kreću oko pet posto, potpuno je jasno da će građevinske kompanije poslovati sa velikim gubicima. Jedini način da se iz ove situacije izađe jeste da država pronađe mehanizme koji će omogućiti korekciju cijena u ugovorima zbog rasta cijena na tržištu građevinskog materijala. Takav mehanizam postoji u Zakonu o obligacionim odnosima, ali se ne primjenjuje jer u tom slučaju u praksi bismo imali sudar dva zakona”, naglašava Bučo.
On dodaje i da, ukoliko se ovaj problem ne riješi, bit će, prilikom prijavljivanja na tendere, enormno uvećana cijena radova i usluga ili, što je još gore, neće biti prijava na tendere uopće.
Ujedno, apeluje da je ovaj problem neophodno hitno riješiti jer su, u suprotnom, posljedice nesagledive.
(klix.ba)
