Na današnji dan napustio nas je Đorđe Balašević: 'Nek' bulevari svijeta pamte muziku tvojih koraka'

Navršilo se četiri godine od smrti legendarnog novosadskog kantautora i pjesnika, Đorđa Balaševića.

Jedan od najomljenijih muzičara ovog podneblja svih vremena, čovjek kojeg su voljeli od Vardara do Triglava pa i šire, preminuo je 19. februara 2021. u svojoj 68. godini života.

Smrt ga je zadesila tokom liječenja od koronavirusa u Kliničkom centru Vojvodina. U Infektivnu kliniku ove ustanove u Novom Sadu, Balašević je bio primljen tri dana ranije.

Đorđa Balaševića su neki obožavali, dok su mu neki pripisivali epitete kralja patetike i podilaženja publici.

Ali niko mu nije mogao pripisati ratne, huškačke i fašističke stavove koji su bjesnili, tada već raspadnutom Jugoslavijom, ’90-ih godina.

Pacifizam, jedinstvo i ljubav prema svima, u Balaševićevim pjesmama nisu bili samo floskula koja je trebala prouzrokovati medijsku pažnju, već jasni antiratni angažmani koji su kasnije živjeli kao sjećanje na pacifizam i ljubav koju je Balašević davao svojoj publici.

Nije padao u nacionalna divljanja, već se držao vojvođanskog mentaliteta, dobre hrane i nesretnih ljubavi od kojih je možda najpoznatija ona o Vasi Ladačkom i pjesmi “Jesen stiže dunjo moja”. Na sebi svojstven način, dovitljivo i inteligentno, pjevao je i o vlasti i o društvu, riskirajući mnogo stvari. Nije šutio, niti se pokušavao dodvoriti tadašnjem režimu, ali i režimskim medijima u Srbiji.

Sarajevu je poklonio jedan od tekstova, koji je Sarajlijama i Sarajkama davao tračak nade u gradu pod opsadom, čineći tako da u duši ovog grada, Balašević ostane decenijama svog života i kasnije, godinama nakon njegove smrti.

Pobijedio je avete devedesetih

Nema dijela bivše Jugoslavije koji 19. februara 2021. godine nije zaplakao za Đorđe Balaševićem.

Kao što je i sam bio, njegove pjesme svjedočit će nekom sporijem i ljepšem vremenu, pričama običnog čovjeka, humorističnim doskočicama, ali i nestanku istog društva koje smo znali.

Đorđe možda više nije među živima, ali njegova ideja pravednosti jeste, ostajući kao svjedok da je on bio ovdje i da se borio. Na sebi svojstven način – i pobijedio avete prošlosti.

“Bila je ideja da svako od nas, nekadašnje raje, napiše po jednu strofu, pa je sklopimo u inat ludilu koje se nad Sarajevo nadvilo. Nažalost, većina kolega je imala stav ‘da se ne treba mešati’, pa sam ostao jedini od uljeza među Sarajlijama koje su je snimile, ali to me čini više razočaranim nego ponosnim.

I dalje mislim da bi se sto glasova bolje čulo nego jedan, i da bi ujedinjeni muzičari, sportisti, glumci, bili Družina Prstena koja bi se možda i mogla nositi s Orcima, ali uzalud… Oni koji su se i hteli umešati već su bili na strani ‘nekih svojih’, i pesma je ostala sama, samcata, kao crvena ruža na snegu…”, Balaševićeve su riječi o pjesmi “Sarajevo će biti, sve drugo će proći”.

(radiosarajevo.ba)