Kako bi odali počast žrtvama genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, više od tri hiljade osoba jutros je iz Nezuka krenulo ka Potočarima. Putem spasa u Maršu mira koračat će naredna dva dana, istom dionicom na kojoj je u julu 1995. godine pogubljen veliki broj osoba.
Nakon jutrošnjeg zvaničnog okupljanja učesnici su se zaputili prema Baljkovici, Padlogu, Crnom vrhu, Snagovu i Liplju, gdje će prenoćiti u kampu Oružanih snaga BiH. Sutra put nastavljaju od Liplja, preko Kamenice, Glodi, Udrča, Đuguma, odnosno Mravinjaca, gdje je planiran drugi kamp za prenoćište.
Desetog jula učesnici će nastaviti put od Mravinjaka, preko Kamenice, Buljima, Jagnjića i Budaka, a u konačnici će doći u kompleks Memorijalnog centra u Potočarima, gdje će odati počast žrtvama genocida.
Organizacioni odbor ovogodišnjeg Marša mira poduzeo je posebne mjere kako bi s epidemiološkog aspekta sve prošlo bez problema te stvaranja bojazni od mogućeg širenja infekcije koronavirusom.
“Pored odavanja počasti žrtvama, Marš mira ima za cilj da animira domaće i stane pravosudne institucije, kako bi procesuirali i osudili počinitelje ratnih zločina, posebno zločina genocida. Prema posljednjim informacijama, imamo više od tri hiljade prijavljenih učesnika, a već smo animirali nadležne institucije da se i za one koji su danas prijavljeni osigura logistička podrška”, kazao nam je Zulfo Salihović, predsjednik Organizacionog odbora ovogodišnjeg Marša mira.
Cjelokupna dionica duga je 100 kilometara i predstavlja originalnu trasu kojom su od Srebrenice do slobodne teritorije u Nezuku u julu 1995. godine prošle stotine Podrinjaca.
Tim putem danas korača i Džemka Karača-Osmanbegović, koja je prvi put u Maršu mira učestvovala 2008. godine. Tragedija Podrijnjaca potiče je da korača tim putem.
“Potiče me i tragedija ljudi koji su to sve preživjeli, a posebno onih koji sve to nisu uspjeli preživjeti. Mislim da je naš dug prema njima da hodamo stopama kuda su oni prošli i da osjetimo najmanji dio onoga što su doživjeli”, kaže nam Karača-Osmanbegović.
O Srebrenici, kako nam je kazala, treba govoriti 365 dana u godini.
“Ona je tu među nama svaki dan. Naravno, trebamo ići naprijed, ali ne možemo, niti smijemo zaboraviti to što je bilo, jer ljudi koji su to preživjeli i danas žive Srebrenicu. Svako ko je izgubio nekoga također živi Srebrenicu”, naglasila je ona.
Nažalost, mnogi su na putu spasa usmrćeni, a oni koji su imali sreću da prežive prisjećaju se da su njihov tadašnji višednevni put obilježili strah, zebnja, glad, žeđ, nemoć, ali i rane nastale agresorskom rukom.
Koračanje putem spasa predstavlja izuzetno zahtjevnu fizičku aktivnost, a učesnici poručuju da je to najmanje što mogu učiniti za nevino stradale Podrinjce. Cilj im je, kako su naveli, i dalje promicati istinu u Srebrenici u kojoj je 1995. godine počinjen genocid.
Dolazak učesnika Marša mira u Potočare predviđen je za poslijepodnevne sate 10. jula, a svi oni u nedjelju će prisustvovati kolektivnoj dženazi identificiranih žrtava genocida u Srebrenici.
(klix.ba)
