Sa šest kapitalaca, šarana od 19, 18, 17, 17, 16 i šest kila, poribljeno je jezero Starača u kojem vrijedi pravilo “uhvati i pusti“.
“Nema se često prilika loviti ovolike ribe, a današnji tempo života ne dozvoljava da se ode 7-10 dana na neku divlju vodu. Koliko još k tome treba da se iste lociraju, prihrane i primame, a i pitanje je hoće li biti raspoložene da ‘uzmu’ ponuđeni mamac. Ovako smo napravili jednu malu vodu bogatu kapitalnim ribama, a one će dati i naredne generacije jer jedna ovakva riba da preko milion komada ikre“, pojašnjava Senad Kapo, predsjednik sarajevskog Udruženja robolovaca „Bistro!“.
Deponiju pretvorili u ribolovno područje
“Bistro!” je, dodaje, od 2013. korisnik ribolovnog prava na vodama na Ribolovnom području 6 Kantona Sarajevo odnosno voda na teritoriji opštine Ilijaš. Jezero Starača tada je bilo deponija. Danas je, zahvaljujući njihovu entuzijazmu i teškom radu, vrijedno ribolovno područje.
Prihrana riba
“U tu smo se avanturu upustili sa 12 KM na računu, i pristali plaćati naknadu u iznosu od 3.550 KM na godišnjem nivou iako su vode na teritoriji Kantona Sarajevo u katastrofalnom stanju“, prisjeća se on.
Naredne godine, kada su malo navikli lokalno stanovništvo da su tu, krenuli su u poribljavanja, ali o kojima nisu obavještavali ribolovce.
“Prošle godine smo uradili najveći posao – osim što smo uredili takmičarsku stazu na jezeru, a što nas je poguralo Federalno ministarstvo kulture i sporta, ali i zahvaljujući sredstvima ribolovaca koji su prepoznali naš rad kao koristan i napravili donatorsku akciju, krenuli smo i u ‘javna’ poribljavanja gdje smo zabranili odnošenje velikih riba. Početkom ove godine smo uveli potpuni ‘uhvati i pusti’ sistem ribolova“, naglašava naš sugovornik.
Samo jezero Starača je stari tok rijeke Bosne koji je sedamdesetih godina prošlog vijeka ostao odsječen od rijeke kada je rađen magistralni put M 17. Do 2013. godine to je bila bara, deponija raznog otpada.
Čistili, uredili prilazni put, mijenjali svijest ribiča
“Mjesec dana od potpisivanja ugovora sa Kantonom istresli su nam dvije tone otpada animalnog porijekla koje je smrdilo na kilometre oko jezera. Zahvaljujuci kantonalnoj eko policiji i veterinarskoj inspekciji, to je sanirano, i krenuli smo u žestoku borbu koja traje i dan danas“, kaže Senad Kapo.
Borba je prvo bila s lokalnim ribolovcima i njihovom sviješću da je riba meso i moraju uhvatiti i kući odnijeti tog mesa u većoj vrijednosti nego je cijena dozvole.
“Tako smo u početku imali slučajeve da nam kaže čovjek koji je napunio kantu “yupolku” ribicama do desetak cm kako mu je to za mačke, kao da ima azil za mačke kantona Sarajevo“, dodaje Senad.
Princip ribolova “uhvati i pusti”
Prve godine su sređivali oko jezera da naviknu ljude da sada ima netko tko brine i da se promijeni njihov odnos, da to nije deponija. “Mi smo uporno čistili vodu, obalu i okruženje koje je bilo mjesto okupljanja lokalnih alkoholičara i zaljubljenih parova, a očistili smo toliko maramica od tih parova, da nas je bilo strah da ne zatrudnimo“, smije se Senad.
Kvalitetna takmičarska staza
Vjetar u leđa su dobili od Ambasade SR Njemačke u iznosu od 6.000 KM kojim su uredili prilazni put, napravili drenaže da isti ostane i zimi prohodan, ukopali posudu septičke jame, a kada su od NATO snaga u BiH dobili sanitarni kontejner, riješili su i sanitarni čvor.
“Starača je malo jezero površine 1,6 hektara i sada ima zavidnu populaciju šarana, amura, štuke, linjaka, grgeča… Za sada prva i jedina kvalitetna takmičarska staza na kojoj se svake godine održi desetak takmičenja u lovu ribe na plovak, a ove godine smo imali i prva takmičenja u lovu grabljivaca umjetnim mamcima sa obale i lovu šarana i amura. I od deponije je postala popularna ribolovna destinacija“, kaže čelni čovjek Udruženja „Bistro!“ dodajući da ljudi koji ih ne poznaju ne vjeruju da su samo četiri čovjeka uradila sve ovo. Sada ih je desetak.
“Zato i kažem da mi žena zna najbolje i kad me u ove tri godine nije ostavila, neće nikad“, zaključuje.
izvor: https://www.agroklub.ba/
