Nekoliko sura u Kur’anu je nazvano po imenima Božijih poslanika. Tri od njih se nalaze jedna iza druge, a to su sure Junus, Hud i Jusuf. One imaju nekoliko zajedničkih odlika. Te odlike su da su one prve sure u Kur’anu koje nose naslov po imenima Božijih poslanika, također su objavljene istim onim redoslijedom kako se i nalaze u Kur’anu. Sve tri su objavljene u Mekki u vrijeme kada je Allahov Poslanik, a.s., zajedno sa muslimanima prolazio kroz velika iskušenja. Danas ćemo govoriti o porukama sure Hud.
Kao što smo rekli, ova sura je objavljena kada su Allahov Poslanik, a.s., i muslimani prolazili kroz veoma tešku situaciju i okolnosti. Stanje u kojem su oni bili je veoma slično našem današnejm stanju kroz koje prolazimo mi misliman,i na globalnom ali i lokalnom nivou. Na globalnom planu vidimo da se prava muslimana ograničavaju i gaze, njihova dobra i resursi se uzurpiraju i eksplatišu, pa čak i njihovi životi su često bezvrijedni ili samo statističke brojke u izvještajima.
S druge strane kod nas već nekoliko dana na udaru se našlo jedno do osnovnih prava naših sestara muslimanki. Pokušavaju im zabraniti da sa hidžabom rade svoj posao za koje su školovane i stručne. Ovo uskraćivanje njihovog prava ne dolazi od strane pojedinaca, na što smo gotovo pa i navikli, nego od strane institucije, da ne kažemo države, koja bi trebala da štite prava svojih građana. Zato su poruke ove sure veoma aktuelne i nasušno potrebne, stoga otvorimo svoje umove i srca da ih shvatimo i prihvatimo.
Kada čovjek ili neka zajednica živi pod pritiskom i teškim okolnostima, kao što su uslovi i stanja u kojima su bili ashabi ili mi danas, onda se kod ljudi često javlja jedna od sljedećih reakcija. Prvi vid reakcije može biti gubitak nade, entuzijazma i odustajanje od svojih ciljeva i namjera. Druga vrsta reakcije koja se pojavljuje kod nekih ljudi jeste odavanje nasilju i agresivnim (nepromišljenim) postupcima s ciljem promjene stanja silom.
Treći vid reakcije koji se pojavljejm kod nekih ljudi jeste priklanjanje neprijatelju i potpuno predavanje njima i život u njihovom okrilju. U duhu izreke:„Zovi me i lonac samo me nemoj razbiti“ Ovakve reakcije ljudi možemo vidjeti svuda oko nas. A šta sura Hud kaže, kako treba postupati u takvoj situaciji? Ova sura obraća se vjernicima koji nisu ravnodušni prema problemima u kojima se nalaze muslimani. U suri je uputa šta i kako da rade u tim teškim i opasnim situacijama.
Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i granice ne prelazite, jer On dobro vidi ono što radite. I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! (Hud, 112-113.)
Ovaj ajet se nalazi pri kraju sure, nakon navođenja kazivanja o Božijim poslanicima i njihovim narodima. U ovom ajetu se spominju (naređuju) tri konkretne stvari:
Idi pravim putem tj. budi ustrajan. Što znači da čovjek ne treba da stane kada se pred njim pojave probelmi, nego treba da nastavi ići svojim putem. Ovim se odgovara na prvu pogrešnu rekciju ljudi koju smo spomenuli a to je gubljenje nade i odustajanje od svojih ciljeva.
Zatim se spominje druga stvar a to je: Granice ne prelazite (La tatgav). Ovo je Kur’anski izraz za nasilje i agresivnost tj. ne čini nasilje. I treća stvar koja se spominje kao odgovor na tešku situaciju jeste: Ne drži stranu onih koji nepravdu čine. Tj. ne priklanjaj se njima i ne predaji se. Ne odustaj od svojih ciljeva, svoga identiteta, svoje vjere.
Ovo su tri naredbe na putu prevazilaženja problema sa kojima se susreću ljudi prilikom ostvarivanja svojih ciljeva. Od vjernika se pri rješavanju tih problema traži odmjerenost i umjerenost, a nikako nasilje, odustajanje ili predavanje, a ta umjerensot se ogleda u ustrajnosti na pravom putu i slijeđenju istine bez obzira na sve okolnosti, a to se pak postiže korisnim, mukotrpnim radom, i pomaganju onima kojima je pomoć potrebna i izgradnji svog društva/zajednice.
S obzirom da je ustrajnost pri činjenju dobra teško održati, čovjeku je potrebno da ima dobro društvo koje će mu pomoći na tom teškom putu. Stoga se u ovom ajetu i to spominje, u riječima “i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe.” Hasan El-Basri je ovaj ajet prokomentarisao riječima: “Hvala Allahu koji je umjerenost u vjeri ograničio sa (postavio između) dvije zabrane: ne čini nasilje i ne predaji se.”
Ova sura nudi izlaznu startegiju za probleme u kojima se nalazimo i ovo je još jedan dokaz kompatibilnosti Kur’ana za svako vrijeme i svako mjesto. Ova sura poručuje muslimanima u svakom vremenu i prostoru: nemojte činiti nasilje, ne odustajete, niti se priklanjajte nasilnicima, nego popravljate stanje, s umjerenošću i pravednošću. Ovo je glavna poruka sure, a sada poslušajmo još nekoliko poruka ove sure.
Sura počinje riječima Uzvišenog: “Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg!” (Hud, 1.)
Vjernici se podsjećaju da su ovi ajeti a samim tim i propisi koje oni nose objava od Mudrog i Sveznajućeg, i ako ih vjernici primjenjuju u životu onda će i njihovi odnos prema problemiama i teškim situacjama biti mudar i djelotvoran.
U sljedećim ajetima se spominje glavni zadatak koji su imali svi Allahovi poslanici a koji je sadržan u njihovom pozivu: “da se samo Allahu klanjate.” (Hud, 2.)
To je bio njihov zadataka i oni su samo to tražili od svojih naroda ali su na tom putu nailazili na mnogobrojne opstrukcije i suprostavljanja. U ovoj suri se spominju kazivanja o Nuhu, Hudu, Salihu, Ibrahimu, Lutu i Šuajbu i njihovim narodima. Iako su živjeli u različitim vremenima i mjestima, sudbine su im bile gotovo identične.
A to je poricanje njihova poziva i veliko suprostavaljanje, naravno takav odnos njihova naroda prema njima teško im je padao, ali su oni i pored toga bili ustrajni, uporni ulažući maksimalni trud, oslanjajući se na Allaha i na kraju Allahova pomoć nije izostala. U njihovom djelovanju primejtne su tri odlike koje naglašava ova sura a to su; ustrajnost pri činjenju dobra, ne pribjegavanje nasilju niti priklanjanje neprijatelju.
U sedmom ajetu ove sure se kaže: “On je u šest vremenskih razdoblja nebesa i Zemlju stvorio.” (Hud, 7.)
Zašto se ovaj ajet spominje u kontekstu kontinuiranog djelovanja Allahovih poslanika? Drugim riječima kakve veze ima stvaranje nebesa i Zemlje sa porukom ove sure? Ovim se vjernicima poručuje: postepenost je Allahov zakon koji vlada u kosmosu tj. među stvorenjima. Allah je stvorio nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja iako je On u stanju da ih stvori u vremenu kraćem od treptaja oka. Ovim se nama, ljudima, vjernicima poručuje da se sve dešava postepeno i da ne požurujemo stvari nego da uporno i stalno radimo.
Istu poruku nam šalje i 11. ajet ove sure u kojem se kaže: “a samo strpljive i oni koji dobra djela čine čeka oprost i nagrada velika.” (Hud, 11.)
Na većini mjesta u Kur’anu se kaže: “Oni koji vjeruju i dobra djela čine!” Ali s obzirom da je glavna poruka ove sure podsticaj na trajno činjenje dobra ovdje se naglašava strpljivost.
I na kraju recimo šta nam ova sura poručuje kako da očuvamo ustrajnost na pravom putu i da ne padnemo u zamku nasilja ili priklanjanja nasilnicima. Odgovor se nalazi u ajetima koji slijede ajete u kojima je naređena ustrajnost. A to su ajeti 114-117.
I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrdava. To je pouka za one koji pouku žele. I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobročinitelji (muslihun).
Dakle: 1 namaz, 2. strpljivost i 3. djelovanje tj. popravljanje stanja.
Molimo Allaha da nam podari mudrosti da u teškim vremenima donosimo mudre i ispravne odluke i da nam podari snage da budemo ustrajni u primjeni tih našh mudrih odluka.
Piše: mr. Ahmed ef. Purdić / Stari Ilijaš, 12.2.2016. godine
