Mlada karatašica Emina Brkić odlučila je svoju ljubav prema sportu pretvoriti u karijeru. Objašnjava koliko je to teško i što je sve potrebno da se takvo što postigne.
Većina srednjoškolaca i studenata ima na umu nekoliko stvari: izlaske, dobru zabavu i ako ostane vremena – školu. Tijekom mladosti, nije neuobičajno da se bavimo raznim hobijima, budemo članovi udruženja i društava, sportskih klubova. No, uz talent i potrebno treniranje, upravo nam ti hobiji mogu postati osnova oko koje slažemo planove za budućnost. Takva je priča Emine Brkić, mlade karatašice ilijaškog Karate kluba “Rašid Buća”.
U nastavku pročitajte što smo uspjeli saznati…
Možeš li nam reći nešto o sebi? Koliko se dugo baviš karateom?
Zovem se Emina Brkić. Imam 20 godina i studentica sam Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Karateom se bavim već 13 godina. Takmičarka sam i trenerica u Karete Klubu “Rašid Buća” Ilijaš. Do sada sam četiri puta ponijela titulu Najbolje sportašice općine Ilijaš. Reprezentativka sam Bosne i Hercegovine u dvije kategorije, U21 -68 kg (mlađim seniorkama) i seniorkama -68 kg.
Kako se rodila ljubav prema karateu?
U svijet karate uveo me moj prijatelj Haris Šehić, pozvavši mene, mog brata i najbolju prijateljicu da se upišemo kako bi imali neku zajedničku aktivnost. Kasnije je to prešlo u nešto ozbiljnije, kada sam se počela takmičiti i osvajati medalje.
Znamo da nižeš odlične rezultate i da si uzorna studentica. Kako ti to uspijeva?
Ključ uspjeha je dobra organizicaija i određivanje prioriteta u datim momentima, al i ono stadardno, puno truda, rada, discipline i odricanja.
Da li si zadovoljna svojim dosadašanjim postignućima?
Naravno, do sada sam ispunila sve ciljeve koje sam sama sebi postavila, no svakako ne planiram stati, već uz Božiju pomoć planiram nizati mogo veće uspjehe.
Gdje je bio posljednji turnir i kakav je bio ishod?
Posljednji turir je bio prestižni “ Ilidža open” koji je ove godine bio značajno posjećen. Na turniru su nastupili takmičari iz 7 zemalja Evope. Ja sam nastupala u kategoriji U21 i osvojila zlatnu medalju.
Najprestižnije takmičenje na kojem si učestvovala?
Niz je takmičenja koja ja smatram značajnima, ali mogu izdvojiti 4 Balkanska prvenstva koja su iza mene, Svjetski kup u Austriji na kojem je nastupilo 54 zemlje svijeta, gdje sam se u izuzeto teškoj seniorskoj konkurenciji uspjela plasirati na 7. mjesto, te Evropsko prvenstvo koje se ove godine održalo u Švicarskoj.
Najupečatljivija situacija sa nekog od takmičenja koju ćeš pamtiti do kraja života?
Najupečatljivija situacija do sada bila je kada sam prije par godina nastupila u Čačku i osvojila srebrenu medalji, zatim se vratila u Bosnu, te nakon samo 3 sata sna nastupila na takmičenju u Sarajevu i osvojila zlato. Kasno navečer sam se vratila kući, a već sutra ujutro nastupila na kantonalnom takmičenju i osvojila drugo mjesto u skoku udalj za moju školu. Mogu samo reći da to pamtim kao burnih 48 sati.
Stanje borilačkih sportova u BiH i Ilijašu?
Kako mogu primijetiti borilački sportovi su značajno zapostavljeni kako u Ilijašu, tako i u cijeloj Bosi i Hercegovini. Uprkos tome, takmičari koji se bave borilačkim sportovima su ostvarili najznačajnije rezultate za Bosnu i Hercegovinu. Žalosno je kako se malo i medijske pažnje i finansijske, te bilo koje druge potpore daje tim mladim ljudima koji kostantno nižu vrhunske rezultate.
Ko ti pomaže u radu i koga smatraš najvećom potporom?
Teško je odlučiti ko je moja najveća potpora, jer me mnogo dragih ljudi podržava. Svakako uz mene su, kada je u pitanju karate, moj trener Raif Buća, moja porodica, klubske kolege i kolegice, moji prijatelji i naravo momak. Moram naglasiti da moj uspjeh mnogo zavisi od njihove potpore, jer to utiče na moju psihu prije svake borbe, te sam im zbog njihove podrške neizmjerno zahvalna.
Čime se baviš u slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme, iako ga vrlo malo imam, provodim sa meni dragim ljudima, a kada nađem više slobodnog vremena rado čitam knjige.
Koliko je bitan odnos između trenera i takmičara?
Mnogo je bitan odnos između trenera i takmičara, jer u karate sportu , u borbi trener je sve vrijeme prisutan kraj borilišta i ukoliko taj odnos nije na zavidnom nivou, teško da će uslijediti uspjeh.
Kada je pravo vrijeme da se krene sa treninzima?
Ukoliko mislite na karate sport, treba početi već od malih nogu, jer u današnje vrijeme može se vidjeti da djeca već sa 8 godina prikazuju vrlo atraktivne borbe, tako da što se ranije počne, to će biti bolji takmičar.
I za kraj, šta bi preporučila mladim ljudima koji se dvoume koji sport da treniraju?
Karate je prije svega plemenita borilačka vještina koja izdrađuje karakter,ojačava tijelo, ali i um, te pored toga omogućava vam da putujete, upoznate mogo zanimljivih ljudi, kultura i ostavlja uspomene koje će vrijediti u životu više nego bilo koja zlatna medalja.
Emina, hvala ti na odvojenom vremenu. Želimo ti puno sreće i uspjeha u daljnjem radu.
Autor: Kenan Hasić (ilijas.info)
