Autizam kod djece predstavlja sve češći problem u njihovom razvoju. Nastaje u ranom djetinjstvu gdje dolazi do problema u komunikaciji, obrascima ponašanja kao i duševnom zaostajanju.
Naša sagovornica Dr. Sc. Daniela Jurčić profesorica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru dotakla se teme autizma kao poremećaja koji je sve prisutniji u današnjem svijetu. Istakla je da o autizmu nije ništa znala dok njeno dijete nije dobilo dijagnoze.
“Zamišljala sam autiste na sljedeći način: apsolutno introvertne osobe koje su u svom svijetu i ne doživljavaju okolinu. To je posve netočno. Pogrešno percipiramo autizam, a prije svega mislimo da je autizam bolest. Nije. Moje dijete je posve zdravo, otvoreno, druželjubivo, aktivno, veselo, ali na jedan malo drugačiji način percipira svijet oko sebe. Također, socijalne vještine su im slabija točka, pa na njima treba kontinuirano raditi. Danas, sedam godina živim autizam, zajedno sa sinom i suprugom, mogu kazati da je jedino bitno posvetiti se svome djetetu i osigurati mu dostojanstven i lijep život. Sreća moga djeteta mi je definitivno najvažnija”, istakla je Jurčić.
Pored svog iskustva, smatra da je ovo sve češća pojava, te da autizma prije nije bilo.
“U moje doba nije bilo autizma, odnosno nismo znali što je taj pojam. U procesu moga školovanja ja nikada nisam čula da postoji asistent u nastavi i predškolskim institucijama. Danas je, nažalost, to sve češća pojava. U školi u koju ide moje dijete gotovo svaki razred ima asistenta. Nešto se događa i zasigurno se treba početi tražiti uzrok”, kazala je Jurčić.
Edukacija za roditelje i uzroci autizma
Roditelji se kroz proces odrastanja dijeteta poprilično i educiraju, kazala je Jurčić. Te je istakla da roditelji, pa čak i u njenom slučaju, traže stručnu pomoć jer nisu u stanju, zbog neznanja, nositi se s nekim situacijama.
“To nije sramotno. Naprotiv. Poželjno je tražiti pomoć i educirati se. Na taj način učite i pomažete sebi i svome djetetu. Educirati treba javnost kako se mi roditelji ne bismo svaki dan stresirali zbog reakcija okoline na ponašanja naše djece. Često su hiperaktivni bez imalo socijalnih normi ponašanja, a ljudi puno puta burno reagiraju na ponašanja osoba sa autizmom. Treba nam zaista malo više empatije”, rekla je Jurčić, te je dodala da ne znaju još uvijek uzroke.
“Svi mi roditelji djece sa autizmom se nadamo da će se uskoro otkriti uzroci, jer na taj način bi možda dobili i eventualni lijek. Međutim, dok se to ne dogodi, imamo mi puno posla sa svojom djecom, pa u tom kontekstu mislim da ne trebamo razmišljati o uzrocima, već pokušati iz djeteta izvući maksimum”.
Savjeti roditeljima
Čim roditelji vide da dijete odstupa od klasičnih, uobičajenih socijalnih obrazaca, nužno trebaju reagirati, savjetuje Jurčić.
“U BiH zaista imamo puno stručnih kadrova koji mogu autističnu djecu dovesti u fazu funkcionalnosti, pa čak i samostalnosti. Nužan je svakako i rad roditelja sa djecom. Proces je spor, iscrpan i dugotrajan ali kad od djeteta koje je bilo nefunkcionalno i autodestruktivno, napravite osobu koja je funkcionalna, onda osjećate zaista posebnu radost i motivaciju za daljnji rad”, kazala je Jurčić.
Ono što je također bitno istaći jeste to kako spriječiti autizam, a prema riječima naše sagovornice autizam je teško spriječiti i smatra da ga ne trebamo previše analizirati.
“Živimo život od danas do sutra i to je jedino moguće. Dan za danom, terapija za terapijom i pomaci su vidljivi. Ono što je osobno meni najtužnija činjenica, jest to da naša djeca nemaju puno mogućnosti kada dođu u neke godine kada bi trebali biti radno sposobni. Ja se borim na sve moguće načine da se percepcija društva i države mijenja kada su ranjive osobe u pitanju, jer svi ljudi zaslužuju kvalitetan život”, zaključila je Jurčić.
Razgovarala: Nerma Fazlić/ ILIJAŠ.info
