U organizaciji Udruženja boraca “Bosnae Zelene beretke” Vogošća, obilježena je 29. godišnjica pogibije vogošćanskih heroja Hakije Mrše i Remzije Veje.
Članovi Udruženja su kao i svake godine posjetili mezarje Kovači i groblje Stadion, nakon čega su na spomen obilježju na stadionu “Hakija Mršo” odali počast ovim herojima.
Obilježavanju su prisustvovali i članovi porodica koji su učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća odali počast herojima.
Hakija Mršo, rođen je 1963. godine u Ilovici kod Goražda. Pred agresiju na našu zemlju stanovao je u vogošćanskom naselju Svrake. Zajedno sa ocem i druga dva brata, u aprilu 1992. godine, uključio se u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ispoljavao je izuzetnu hrabrost u borbenim dejstvima koja su se izvodila na padinama brda Žuč. Poginuo je na Mujkića brdu na dužnosti komandira čete Vogošćanskog odreda. Nekoliko dana prije pogibije uručeno mu je najveće ratno priznanje “Zlatni ljiljan”. U spomen na njega fudbalski stadion u Vogošći nosi njegovo ime.
Remzija Vejo, rođen je 1955. godine u Foči. Prije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu živio je u Vogošći gdje je bio i zaposlen. Po osnivanju “Patriotske lige BiH” uključio se u njen rad i istakao se kao jedan od vrsnih organizatora otpora. Na početku rata obavljao je dužnost zamjenika komandanta Specijalne jedinice koja je učestvovala u izvođenju borbenih dejstava na području cijelog Sarajeva. Poginuo je na dužnosti komandanta Četvrtog vogošćanskog odreda. Krasila ga izuzetna hrabrost i odlučnost, a jedna ulica u Vogošći danas nosi njegovo ime.
Naime, taj dan su agresori izvršili jedan od najtežih napada na brdo Žuč. U toku tog napada, jedna grupa vojnika Armije BiH na čelu sa Hakijom Mršom, zamjenikom komandanta Remzije Veje, upala je u zasjedu. Četnici su ih zasipali granatama i neprestano su bili pod artiljerijskom paljbom. U tom trenutku, njihov komandant Remzija Vejo bio je na drugoj lokaciji. Preko motorole čuo je da je njegov zamjenik teško ranjen i da traži pojačanje. Pojačanje nije moglo doći, jer su svi borci bili raspoređeni na liniji. Tada ustaje neustrašivi komandant Remzija Vejo i sam kreće na tu kotu. Uzalud su mu borci govorili da sačeka pojačanje, da sačeka da padne noć, da je nemoguće u toku dana neopaženo prići toj lokaciji. Remzija se nije na to obazirao, već je otišao pomoći borcima kojima je komandovao. Nakon što se uspio probiti do tog brda i nakon iscrpljujuće i neravnopravne borbe protiv četnika, jedna četnička granata usmrtila je Remziju i njegovog prijatelja i zamjenika Hakiju Mršu. Njihova smrt i pogibija teže je pala njihovim borcima od svih četničkih granata, jer su izgubili dvojicu najhrabrijih komandanata koji su ih predvodili u svim akcijama. Po svjedočenjima njegovih boraca, Remziju je krasila nesvakidašnja hrabrost i uvijek je, kako to i dolikuje pravom komandantu, išao ispred svojih boraca.
Priča o ovoj dvojici bošnjačkih gazija, o dvojici komandanata Armije Bosne i Hercegovine, o dvojici izuzetnih prijatelja i heroja, ne smije se zaboraviti. Ona nas uvijek i iznova treba nadahnjivati i na ovoj, kao i na mnogobrojnim sličnim pričama o odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, moramo odgajati nove generacije.
Hakija Mršo i Remzija Vejo poginuli su 28. decembra 1992. godine u bitki za Mujkića brdo. Dobitnici su ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”.
Na obilježavanju godišnjice prisutnima se obratio načelnik Općine Vogošća Edin Smajić, koji se zahvalio svima koji su došli kako bi se sjetili naših heroja.
– Ljudima koji su se borili i odbranili našu državu, a nama dali šansu da živimo, mi se nikada nećemo moći odužiti. Ako zaboravimo naše najveće komandante i naše heroje nema smisla da planiramo budućnost. Svako od nas može dati svoj doprinos, samo trebamo imati ispravan stav prema časnoj borbi naše armije i pričati o herojstvu naših boraca, naglasio je Smajić.
(PREUZETO SA ZVANIČNE STRANICE OPĆINE VOGOŠĆA)
