Naslovnica +OSTALO Danas je Badnjak – dan koji prethodi blagdanu Božića

Danas je Badnjak – dan koji prethodi blagdanu Božića

Buregdzinica Tepsy Ilijas Dstore Ilijas

Badnjak je dan neposredne pripreme za Božić. U kršćanskom kalendaru Badnjak je dan koji prethodi blagdanu Božića, rođenja Isusa Krista. Kulminacija je to intenzivne pripreme za Isusov dolazak na zemlju u dječjem obliku koje je počelo još prije četiri tjedna, na prvu nedjelju došašća ili adventa.

Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, kiti se božićno drvce, peku se kolači. Tradicionalno se na Badnjak posti i ne jede meso, iako Katolička crkva post ne smatra obveznim.

Unošenje badnjaka

Badnjak je također ime za drvo, panj koji se, prema tradiciji, palio na ognjištu uoči Božića.
Kulminacija priprema za blagdan Božića bit će mise polnoćke koje se služe u svim crkvama u ponoć ili sve češće dječje polnoćke u 20 sati kako bi najmlađi vjernici sa svojim roditeljima doživjeli euharistijsku svečanost rođenja maloga Isusa.
Badnji dan ili Badnjak, a posebno badnje večer, bogati su običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije dobio od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdije. Vrhunac toga bdjenja jest proslava polnoćke.

Tradicija

Upravo s bdjenjempovezan je niz običaja: unošenje drva badnjaka koje gori na ognjištu tu noć i poslije, zatim božićne svijeće, jedna ili tri, redovno povezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer kad se obitelj okuplja oko stola, i dalje s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad, u nekim krajevima gdje žive katolici, domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić “Faljen Isus! Dobro vam došla badnja večer!” Na taj pozdrav slijedi odgovor: “I s tobom zajedno!”

Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu, negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s posebno biranim jelima.
Badnjak u gradu sačuvao je samo djelić seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno spremljenu večeru. Sudjelovanje na polnoćki toliko je uobičajeno kod svih Hrvata katolika da pokazuje opću svijest o nepobitnosti slavljenja Božića.