Legendarni komandant 505. viteške brigade u okviru Petog korpusa Izet Nanić poginuo je na današnji dan 1995. godine.
Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. u Bužimu. Do 1992. radio je kao aktivno vojno lice u JNA, a početkom agresije na BiH postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije BiH – bužimske 505. viteške brigade.
Mnogi kažu da je upravo priča o Bužimu, Naniću i 505. viteškoj brigadi, ali i priča o Krajini u cjelini i Petom korpusu Armije RBiH, zapravo priča o bosanskim pobjedama.
Za svoje ratne zasluge legendarni komandant je odlikovan je Zlatnim ljiljanom 1994. godine, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata. Krajišnici su njemu i njegovom poginulom bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića dolini pokraj Bužima.
Petog augusta 1995. godine hrvatska vojska pokrenula je operaciju Oluja kako bi oslobodila teritoriju Republike Hrvatske. Cilj svih jedinica 5. korpusa bio je spajanje s jedinicama hrvatske vojske, a 505. viteška brigada razbila je neprijateljske linije na Ćorkovaći i krenula put Dvora na Uni. Međutim, svega nekoliko sati prije konačne deblokade u rejonu Vijenca, iz zasjede je ubijen komandant Nanić.
“Sve je u igri. Nadam se da ću uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!”
To su bile njegove posljednje zapisane riječi, a mnogi smatraju da je predosjetio svoju smrt.
