Sa razvojem tehnologije, došlo je i do razvoja video igri. S obzirom na to, postavlja se pitanje „Utiču li igre na ponašanje?“.
Sprovedeno je nekoliko istraživanja koja su pokazala da na 90% djece utiču igre i to na nasilan način. Također, istraživanja pokazuju da 89% igri je nasilnog sadržaja, dok je samo 5,6% igri edukativnog sadržaja.
Virtuelni svijet bez nadzora roditelja, dovodi dijete u opasnost i agresivno ponašanje koje osim što utiče na dijete i njegovo mentalno zdravlje, utiče i na okolinu. Svaka video igra ima svoje pozitivne i negativne strane. Međutim u današnje vrijeme video igre uzrokuju mnoge probleme i imaju više negativnih strana. Pojedine video igre služe za učenje, razvoj brzine, koordinaciju, kontrolu, ali pored toga više stvaraju probleme kao što su: agresivnost, izoliranost od porodice i prijatelja, ovisnost, depresija i slično.
Današnja događanja u svijetu dokazuju na to koliko su igre loše za djecu. Djeca uzimaju primjere iz igre i ispoljavaju to sve u društvu, smatrajući da je takvo ponašanje ispravno.
Video igre najčešće imaju likove koji se ponašaju nasilno da bi došli do cilja, te zbog toga dijete oponaša lika iz igre da bi došao do cilja. Ukoliko se dijete nađe u situaciji da ga vršnjaci vrijeđaju, ukoliko mu roditelji nešto zabrane, ili ukoliko dobije negativnu ocjenu, istog momenta dijete upotrebljava nasilno ponašanje koje je proizvod video igri.
Pored toga, roditelji smatraju da je takvo ponašanje i konstantna upotreba video igri sasvim normalna, ne razmišljajući o posljedicama u kasnijem razvoju.
Mnogi psiholozi tvrde da je jako teško dijete odviknuti od korištenja video igri. Proces „zabrane“ toga je jako dug i zahtjevan, pogotovo ukoliko je prisutno nasilno ponašanje već duže vrijeme. Čak ni stalno posjećivanje psihologa ne donosi rezultate tako brzo. Najveći uticaj i autoritet na dijete trebao bi imati roditelj.
Osim toga, u mnogim video igrama nalaze se detalji o igri prije samog preuzimanja, tako da je roditeljima moguć pristup o detaljima igre, gdje je tačno navedeno o čemu se radi. Na šta se roditelji trebaju fokusirati i razgovarati sa dijetetom ukoliko igra sadrži neprimjerene i nasilne sadržaje. Kada roditelji primjete da ponašanje vodi sve više ka nasilnom, treba da razmisle o tome da li ima poteškoća u školi, odvaja li se od vršnjaka, ima li tjelesne aktivnosti i o svemu razgovarati da djetetom i postaviti granice koliko je moguća upotreba video igri. Stalnim smanjivanjem upotrebe video igri, ponašanje kod djeteta se poboljšava.
Kako ograničiti korištenje video igri?
Postavljanje granica roditelj teško donosi. Danas, video igri je sve više i više, roditelji su jako malo upućeni u sadržaj igri a djeca su sve više privučena ka tim igrama. S obzirom na to, ukoliko roditelj odmah ne postavi pravila šta je dobro za dijete, kasnije ograničenje je vrlo teško postaviti.
-Naime, psiholozi preporučuju da roditelji prvenstveno postave pravila koliko je vremenski moguće da dijete koristi video igre. Također, djeca od 2 – 6 godina ne bi trebala nikako da koriste mobilne i druge uređaje, dok djeca od 6 i više godina trebalo bi da imaju potpuni nadzor od strane roditelja i pravila koliko je vremenski dozvoljeno korištenje.
-Zatim, veliku važnost u svemu tome ima razgovor. Vrlo je bitno djetetu ukazati da postoji velika razlika između virtuelnog svijeta i stvarnosti, te da nije moguće da se isto ponašanje kao u virtuelnom svijetu primjenjuje i u stvarnosti. Potrebno je da roditelj ukaže da sve što se dešava pred malim ekranima nije dozvoljeno za stvarnost.
-Također, vrlo nam je poznato da djeca u kući imaju najviše pristupa mobilnim uređajima, tako da bi roditelji trebali da postave i pravila koja važe za korištenje mobitela u kući.
-Pored svega toga, važno je znati da roditelj uvijek može zatražiti pomoć kod stručnjaka. Te danas je sve više roditelja koji traže stručnu pomoć u vezi video igri. A stručnjaci mogu prepoznati koju vrstu teškoća dijete ima koje su povezane sa video igrama i uputiti roditelje na koji način da rade sa njima.
Nerma Fazlić / ILIJAS.info