Jecaji odzvanjaju halom bivše Fabrike akumulatora u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica- Potočari gdje su položeni zeleni tabuti 19 žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine, javlja Anadolija.
Majke, sestre i kćerke miluju tabute u kojim se nalaze posmrtni ostaci srebreničkih muškaraca, koji su planski ubijani tog kobnog jula prije 26 godina.
Muamera Turčalo oprašta se od brata Muamera Mujića, koji je u trenutku smrti imao samo 19 godina.
– Imao je 19 godina. Otišao je šumom. Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni na površini, nije bio u grobnici, ali su jako oskudni. Ipak smo se odlučili da ukopamo te posmrtne ostatke, da ima mezar i obilježje. Meni je sada teže nego tada, jer sam tada bila dijete. Tek sada shvatam i znam šta se sve dešavalo. Majka opet prolazi kroz isto, a otac, nažalost, nije dočekao da ga ukopa – kazala je Turčalo.
Kraj zelenog tabuta Saliha Džananovića je rođak Osman Džananović, koji je kazao da je “ubijen kao i svi ostali, na pravdi Boga”.
– Njegove posmrtne ostatke pronašli su u grobnici u Kamenici. Oženjen nije bio, odrasli smo zajedno, išli smo zajedno i u školu. Bio je duša od čovjeka, radio je i živio svoj život. Nedužan i nevin – ispričao je Džananović.
Hidajeta Mujkić miluje tabut oca Ibrahima Avdagića, kojeg će ukopati na kolektivnoj dženazi 11. jula u Potočarima.
– Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni u masovnoj grobnici u Kamenici. Samo smo pronašli šest sitnih kostiju, bez glave, šaka, stopala… On je sa našim bratom, koji je imao 17 godina, išao preko šume. Izgubili su se prilikom granatiranja, brat je uspio preći nakon 13 dana. Otac nije. Identifikovan je 2012, ali pošto se radi o malom broju kostiju nadali smo se da će biti nešto više i zato smo čekali ovako dugo – kazala je Hidajeta.
Kako je kazala, svake godine proživljavamo 11. juli.
– Na neki način, osjećam olakšanje, da, iako je samo šest kostiju, nađu smiraj, da i ja svojoj djeci mogu reći gdje je ukopan djed – dodala je Hidajeta.
Na 26. godišnjicu genocida u Srebrenici u mezarju Memorijalnog centra bit će ukopano 19 žrtava:
Vejsil (Abdulah) Hamzabegović rođen 1939. godine, Muhidin (Mujo) Mehmedović rođen 1977, Fikret (Ramiz) Kiverić rođen 1978, Ramiz (Rizvo) Selimović rođen 1951, Esnaf (Zurijet) Halilović rođen 1976, Zilha (Edhem) Delić rođena 1971, Muamer (Osman) Mujić rođen 1976, Mehmed (Mustafa) Beganović rođen 1947, Hajro (Ramo) Aljić rođen 1944, Jusuf (Hajro) Aljić rođen 1967, Zajim (Mujo) Hasanović rođen 1968, Asim (Husejin) Nukić rođen 1971, Azmir (Aziz) Osmanović rođen 1979, Nezir (Rešid) Dautović rođen 1969, Ibrahim (Suljo) Avdagić rođen 1950, Jusuf (Adem) Halilović rođen 1948, Salih (Džanan) Džananović rođen 1955, Meho (Salih) Karahodžić rođen 1939. i Husein (Ibrahim) Kurbašić rođen 1932.a neki način, osjećam olakšanje, da, iako je samo šest kostiju, nađu smiraj, da i ja svojoj djeci mogu reći gdje je ukopan djed – dodala je Hidajeta.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada su ukopane 6.652 žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine, dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237 žrtava genocida. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.
(avaz.ba)
