Fenomen samoprozvanih iscjelitelja ponovo je tema javnosti, posebno nakon podsjećanja na slučaj marokanca Torabija, koji je 2011. godine napunio Zetru tvrdeći da posjeduje moći dobijene od “pet planeta i bića nalik kornjačama”. Hiljade ljudi tada su satima čekale u redovima, uvjerene da će čudesni dodir ili voda za nekoliko maraka izliječiti bolesti i donijeti olakšanje.
Ulaznice za njegove seanse prodavale su se po simboličnoj cijeni, dok je voda za koju je tvrdio da ima posebnu energiju koštala nekoliko maraka. Mnogi su kupovali čitave pakete uvjereni da iscjeliteljski efekat traje i nakon seanse. Prema procjenama, Torabi je samo od ulaznica zaradio više od stotinu hiljada maraka. Ljudi su satima čekali u redovima, putovali iz drugih gradova, pa čak i spavali ispred dvorane kako bi osigurali svoje mjesto.
Ovakvi slučajevi otkrivaju koliko je društvo ranjivo kada se spoje bolest, nada i nedostatak informacija. Psiholozi upozoravaju da su praznovjerje i sklonost ka „lakim rješenjima“ posebno izraženi u sredinama gdje je obrazovni sistem slab, a kritičko mišljenje nedovoljno razvijeno. Kada su ljudi suočeni s ozbiljnim zdravstvenim problemima, neizvjesnošću ili očajem, lakše prihvataju tvrdnje koje obećavaju brzo rješenje, čak i kada je riječ o očiglednoj obmani.
Torabijeve seanse oslanjale su se na mehanizme koje koriste svi lažni iscjelitelji: stvaranje atmosfere, rituali, simboli moći, privid autoriteta i masovni efekat. Kada hiljade ljudi vjeruje u čudo, kolektivna sugestija postaje moćan alat manipulacije. Mnogi posjetitelji tvrdili su da su “osjetili olakšanje”, iako objektivnih medicinskih dokaza nije bilo. Drugi su priznali da se nakon seanse nije desilo ništa, ali su ipak nastavili vjerovati u mogućnost promjene.
Stručnjaci upozoravaju da je ovakva pojava opasna jer ljude udaljava od stvarnog medicinskog tretmana i izlaže ih emocionalnoj i finansijskoj eksploataciji. Istovremeno, granica između duhovnosti i komercijalne prevare često biva potpuno izbrisana. Vjerovanje u čuda samo po sebi nije problem, ali postaje opasno kada se ljudska nada zloupotrebljava radi profita.
Primjer Torabija ostaje upozorenje koliko su manipulacija i pseudonauka moćne kada padnu na plodno tlo neinformisanosti i praznovjerja. Društvo koje ne razvija kritičko mišljenje, medijsku pismenost i naučnu kulturu uvijek će biti ranjivo na slične pojave, bez obzira na vrijeme i okolnosti.
