Na sjednici Skupštine Društva pisaca u Bosni i Hercegovini, održanoj u subotu (27.1. 2024. godine) u Sarajevu, objavljena su imena novih članova. Među njima se našao i naš sugrađanin, profesor i pisac Admir Džanko.
Nakon šest objavljenih knjiga, mnogih literarnih radova i dobijenih priznanja, najveće do sada, kaže, željno je iščekivao.
„Sa jedne strane sam očekivao, sa druge ne… S obzirom da je prošlo petnaest godina od objavljivanja moje prve knjige, a od tada do danas je izašlo šest novih knjiga, potajno sam se nadao, nervozno iščekivao rezultate i evo hvala Bogu procedura je ispoštovana do kraja, tako da sam počastvovan i presretan što sam postao članom jedne oaze književnosti i kulture. Siguran sam da će nove mlade snage u saradnji sa eminentnim već priznatim književnicima u budućnosti napraviti još ljepše i još bolje priče Društva pisaca“.
Džanko za sebe kaže da je književnik ljubavi.
„Ljubav je emocija koja pokreće svijet, koja nas čini boljim ljudima i tjera nas da radimo dobre stvari. Od prve knjige „Mreža“ koja je onako poletna, razigrana, klasična zbirka ljubavne poezije pa do posljednje knjige „Čaj od cvijeta hibiskusa“, bilo je različitih varijacija u segmentu tematske odrednice, ali u svakoj od ovih šest knjiga koje su ugledale svjetlo dana sam pokušavao da prenesem prije svega lijepe poruke, poruke dobrote, ljubavi, prijateljstva, da ukažem na svakodnevne stvari koje ne primjećujemo a koje čine naš život lijepim i dostojnim svakog čovjeka. S obzirom da sam i prosvjetni radnik kada stavljam svoj umjetnički izraz na papir posebno mislim na mlade ljude, svoje učenike, na koji način će to utjecati na njih i njihov životni put. Također, neizostavan je i humor u mojim knjigama, kao nešto što nam svima uveliko fali u ovim turobnim vremenima“.
Najdraža knjiga mu je Mali princ.
„To je knjiga koja je svojim porukama, načinom pripovjedanja, stilom, odnosom među likovima i samim događanjima, ostavila ogroman trag…i mislim da, ma koliko godina imali, nikada ne bismo smjeli zaboraviti to dječije u sebi, iskrenost, dobrotu, ljubav… Da prašinu koja je vremenom napadala na naša srca očistimo i da se vratimo sebi-djetetu“.
Bez obzira na digitalno doba u kojem živimo Admir Džanko je uvjeren da knjiga nikada neće izgubiti svoj značaj u printanom obliku. Uz akcenat da od žanrova najviše nedostaje literature za djecu, također smatra da bi stariji trebali čitati više i tako biti inspiracija mladima.
