U općini Ilijaš, koja obuhvata 14 mjesnih zajednica, sve izraženiji je trend oslanjanja građana na lokalne vlasti u rješavanju čak i najmanjih svakodnevnih problema. Od sječe grana koje ometaju prolaznike, čišćenja lokalnih puteva, do kosjenja trave uz puteve — građani češće prebacuju odgovornost na institucije, umjesto da razmotre vlastite mogućnosti za djelovanje. Iako je uloga lokalne vlasti ključna u upravljanju javnim dobrima, ovakav pritisak postaje sve veći izazov, otkrivajući potrebu za promjenom pristupa.
Mnogi stanovnici Ilijaša smatraju da je svaka, pa i najmanja, intervencija u javnom prostoru dužnost lokalne uprave. Primjeri sežu od pojedinačnih stabala čija grana smeta koja do zahtjeva za hitnim čišćenjem malih nasipa. Iako su takvi zahtjevi opravdani u slučajevima ugrožavanja sigurnosti, česta očekivanja da vlasti reagiraju na svaku sitnicu dovode do zagušenja sistema. Službe često ne stižu brzo ispuniti sve zahtjeve, što izaziva frustracije među građanima, ali i umor među zaposlenima koji se suočavaju s gomilanjem zadataka.
Prekomjerno oslanjanje na vlast može dugoročno potkopati odnose između građana i institucija. Kašnjenja u reakcijama tumače se kao nemar, a nedostatak dijaloga stvara otuđenost. Istovremeno, građani koji redovno kontaktiraju vlasti zbog sitnica često zanemaruju snagu vlastitih resursa — radnih akcija. Bez promjene mentaliteta, problemi će se gomilati, a povjerenje slabiti.
Ključ za poboljšanje stanja u svih 14 mjesnih zajednica može biti revitalizacija tradicije radnih akcija. Umjesto čekanja da vlast “sve riješi”, građani mogu organizirati čišćenja, obnove igrališta ili održavanje zelenih površina. Uzmite za primjer, akcije poput “Nedjeljom za čistiji Ilijaš” ili formiranje timova za održavanje puteva mogle bi smanjiti teret vlasti i ubrzati promjene. Jedan od dokaza da ove akcije djeluju i da se mogu organizovati je u Mjesnoj zajednici Stari Ilijaš gdje su se mještani udružili i napravili Hair česmu “Studenac”, potražite je na Facebook. Lokalna uprava, s druge strane, može poticati takve inicijative kroz sufinanciranje alata, logističku podršku ili promociju. Partnerstvo građana i vlasti omogućilo bi brži odgovor na izazove, ali i jačanje socijalne kohezije.
Aktivno sudjelovanje građana ne samo da rasterećuje institucije već stvara osjećaj zajedništva i brige za okoliš. Mjesne zajednice koje su samoorganizirane češće razvijaju inovativna rješenja, a osim toga, takve akcije educirale bi građane o važnosti održivosti i dugoročnog planiranja.
Ilijaš stoji na raskršću između pasivnog prigovaranja i proaktivne saradnje. Lokalne vlasti trebale bi jasno iskomunicirati koje su njihove obaveze, a što građani mogu riješiti samoorganizacijom. Istodobno, građani trebaju prepoznati da mala djela — poput organiziranja zajedničkih sastanka ili pokretanja akcija čišćenja — mogu biti snažan pokretač promjena. Tek zajedničkim naporima moguće je postići održivi napredak u svih 14 mjesbih zajednica koliko ih naša općina ima, stvarajući Ilijaš koji je ne samo funkcionalan, već i pun solidarnosti.
Negativni stavovi prema vlasti u Ilijašu nisu nepromjenjiva sudbina. Kroz podjelu odgovornosti, transparentnu komunikaciju i podršku zajedničkim inicijativama, moguće je pretvoriti frustraciju u motivaciju. Budućnost općine ovisi o spremnosti svih aktera da prihvate svoju ulogu — vlast kao koordinator, a građani kao aktivni sudionici. Samo tada će i najmanje stvari biti riješene na vrijeme, a zajednica će cvjetati.
