U Prijedoru je 1990-ih godina nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od 470. Dok udruženja žrtava pretpostavljaju da negdje postoji najmanje još jedna masovna grobnica s većim brojem žrtava, do tačnih informacija o lokacijama je sve teže doći.
Amor Mašović, čovjek koji je postao simbol potrage za onima koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini, a koji je dugi niz godina radio na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, za agenciju Anadolija govorio je o masovnim grobnicama na tom području, ubijanju civila, ali i neidentificiranim posmrtnim ostacima i više od tri decenije nakon rata.
Prva presuda za genocid
Istakao je da je “Prijedor važan i specifičan i po tome što je praktično prva presuda za genocid izrečena za područje općine Prijedor”.
“Na području općine Prijedor u periodu između 1992. i 1995. desio se genocid i to sudski presuđeni genocid. Nažalost, u našoj javnosti se to vrlo rijetko spominje, ljudi ili ne znaju ili jednostavno se dvoume da li da to javno iskažu. Javno govorim da se u Prijedoru desio genocid. Srpski vojnik Dragan Opačić, pripadnik Prve motorizovane-gardijske brigade, rođen 1975. godine, zarobljen 1995. na Treskavici, kao ratni zarobljenik, na suđenju pred Višim sudom u Sarajevu je priznao optužnicu koju je podiglo Više javno tužilaštvo u Sarajevu. Priznao je optužnicu koja ga je teretila za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i genocid. On je priznao ta djela. Osuđen je na deset godina maloljetničkog zatvora, jer je ova djela počinio kao maloljetnik”, pojasnio je Mašović.
Podsjetio je da je Opačić osuđen za ubistvo 25 logoraša u Trnopolju od kojih su dva ubistva bila klanjem, i deset silovanja, uključujući i silovanja maloljetnih djevojaka.
“Ovo je prva presuda za genocid na prostorima bivše Jugoslavije, prva presuda nakon Drugog svjetskog rata za genocid. Čudi me da i ljudi intelektualci i koji se bave istraživanjem ratnih zločina ne znaju da je ovo prvi presuđeni genocid na ovim prostorima. Inače se vrlo rijetko spominju i druge presude za genocid, jer nam je vrlo često Srebrenica u prvom planu, ali genocid je presuđen i za općine Kotor Varoš. Đurađ Kušljić je presuđen za općinu Osmaci. Također, jedna osoba je optužena za genocid, ali nije presuđena iako je bavarska sudska komora zaključila da se na području Foče desio genocid, iako za taj genocid nije odgovorna ta osoba koja je bila optužena”, istakao je Mašović.
Podsjetio je da je Nikola Jorgić, koji je umro u zatvoru u Njemačkoj, osuđen za genocid na području Doboja.
Tri velike masovne grobnice sa stotinama tijela
U Prijedoru je ’90-ih godina nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od 470.
“Prijedor je specifičan po mnogo čemu, ne samo po konc-logorima. Tu su zapravo logori za likvidacije – Omarska, Keraterm, Trnopolje. Prijedor je karakterističan po tome što broj evidentiranih nestalih osoba, dakle 3.176, nije ujedno i broj ubijenih Prijedorčana koji prema nekim istraživanjima dostiže oko 5.000. U Prijedoru je u svega tri velike masovne grobnice pronađeno više od polovine svih nestalih. Tu je masovna grobnica Tomašica s njenom sekundarnom grobnicom Jakarinom Kosom. I to je prvi utvrđeni slučaj izmiještanja posmrtnih ostataka, koji će kasnije, 1995. godine u Srebrenici biti ispoljen u svom najdrastičnijem obliku. Tu su i Korićanske stijene i Stari Kevljani”, pojasnio je Mašović.
Naglasio je da ovakva situacija govori “da je to genocid”.
“Da je organizovano, sistematski i planski rađeno na prikrivanju ‘običnih’ ratnih zločina ili je već tada postojala svijest kod zločinaca, planera, organizatora da je genocid to što su učinili i da svakako treba uništiti dokaze o njegovom počinjenju”, kazao je Mašović.
Najmanje 75 masovnih grobnica
Posmrtni ostaci ubijenih Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora pronađeni su na 501 lokaciji i u 75 masovnih grobnica, na području deset općina i u tri države odnosno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji.
“Pronađeno je najmanje 75 masovnih grobnica, s tri ili više od tri žrtve. Uz Tomašicu i njenu sekundarnu Jakarinu Kosu, tu su još i Hrastova Glavica sa 124 žrtve, plus dvije žrtve iz Drugog svjetskog rata, i Korićanske stijene nazvane ‘kamena grobnica’ gdje je streljano više od 200 logoraša. Tu je i grobnica Stari Kevljani zajedno s Kevljanima. Tu su i velike grobnice poput Redaka I, Redaka II, jame Lisac u kojoj su pronađene i osobe ženskog pola”, rekao je Mašović.
Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u masovnoj grobnici Stari Kevljani ekshumirano je 456 slučajeva, Tomašici 483 slučaja, a na Korićanskim stijenama oko 200.
Mašović je podsjetio i na ekshumacije kojim je prisustvovao. Nalazili su različite predmete uz žrtve, zavisno od područja gdje je rađena ekshumacija.
“Žrtve koje su ubijene pred kućama, štalama, garažama ili na radnom mjestu, i istog dana ili nakon dan, dva prebačene u Tomašicu, znale su kod sebe imati i neke dokumente, čak i po neki predmet. Nailazili smo na Seiko 5 satove koji su nam pomogli da utvrdimo datum njihovog ubistva, jer su istražitelji s Danskog instituta ustanovili da ovaj sat, nakon prestanka pokreta ruke, kuca još od 24 do 48 sati. Ako su žrtve bile logoraši, onda su najčešće bili bez bilo kakvih dragocjenosti ili dokumenata. One žrtve koje nisu prolazile kroz logore su imale više elemenata za klasičnu identifikaciju”, ispričao je Mašović.
Poručio je da “silovanja, logori za likvidacije, konc-logori, masovne grobnice, jame kao masovne grobnice, rijeke u i oko Prijedora, broj ubijenih i nestalih, jasno govore u prilog činjenici da je na području Prijedora počinjen genocid”.
“Svaka dvanaesta nestala osoba na području općine Prijedor je osoba ženskog pola, uključujući i djevojčice. Svaka trideseta nestala osoba je dijete mlađe od 18 godina”, istakao je Mašović.
Na području Prijedora još uvijek se traga za još više od 470 žrtava koje se nalaze u nekim masovnim ili pojedinačnim grobnicama. Tu je i veliki broj neidentificiranih posmrtnih ostataka iz koje je nemoguće uzeti DNK i koje će vjerovatno i ostati neidentificirane.
Mašović se ne slaže da bi se ti posmrtni ostaci trebali zajedno ukopati, u jednom mezaru koji je sličan grobnici.
“Nisam sklon takvim rješenjima. Nisam sklon rješenjima gdje ćemo jednom ekshumirane žrtve iz masovnih grobnica, sada mi sahranjivati u masovne grobnice. Postoji pametnije, dugoročno gledano, inteligentnije rješenje, a to je da se svaki dio skeleta, pa makar bio i najmanji dio, zasebno sahrani. To jeste skuplje rješenje, ali broj takvih žrtava u Šejkovači nije prevelik da država to ne bi mogla isfinansirati. Te djeliće skeleta treba sahraniti pod sudskom oznakom pod kojom su ekshumirani. Radi se o ljudima koji su bili u logorima i kasnije streljani rame uz rame sa onima koji danas imaju nišane. Zašto bi oni bili drugačiji od njih? Zašto oni opet moraju u masovne grobnice? Ne moraju i ne trebaju”, pojasnio je Mašović.
Smatra da su ti posmrtni ostaci neidentificirani iz nekoliko razloga, jedan od njih su pogreške pri klasičnoj identifikaciji.
“Tada nije bilo DNK metode. Drugi razlog je što su skeletni ostaci do te mjere oskudni da je nemoguće iz njih izlučiti DNK profil pa ih identifikovati na osnovu toga. Treći mogući razlog je, a takvih slučajeva je najmanje, da je izolovan DNK profil iz kompletnog ili nekompletnog skeleta, ali nema podudaranja s DNK profilima iz krvi živih srodnika. To je tako, jer nemaju bližih živih srodnika”, istakao je Mašović.
Poručio je da se na području Prijedora vjerovatno nalaze još deseci masovnih i stotine pojedinačnih grobnica. Međutim, počinioci ili oni koji znaju gdje se nalaze i danas šute.
“Zavjet ili zavjera šutnje je zapravo ono što mene najviše plaši. Plaši me ta zavedenost velikog broja ljudi srpske nacije na prostoru, prije svega bh. entiteta Republika Srpska, i u susjednoj Srbiji. To njihovo slijepo slijeđenje vođa koji ih očigledno vode u ambis. Potpuno mi je neshvatljivo da neko ko je direktno ili indirektno svjedočio odvođenju njegovog prvog komšije danas šuti o tome, da šuti o lokacijama gdje su ti ljudi odvođeni. Poznato je da je za Tomašicu morao doći čovjek, koji je dolazio s drugog mjesta, a ne s područja Tomašice, da nas odvede tamo i pokaže gdje je ta grobnica”, dodao je Mašović.
Kolektivna dženaza u Prijedoru
Danas će u Prijedoru biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop za još četiri žrtve. Danas će biti ukopani Badema Musić, Nazif Musić, Enver Alji i Alija Forić.
Vjerski program u 12.15 sati, nakon kojeg će biti klanjana dženaza koju će predvoditi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.
