Prigodnim obraćanjima, polaganjem cvijeća i vjerskim programom danas je na spomen obilježju u mjestu Ljubina, u blizini Semizovca, obilježen 21. juni – Dan sjećanja na 13 šehida Trećeg manevarskog bataljona Kakanj koji su živote za slobodu dali u drugoj polovini juna 1995. godine na semizovačkom ratištu u operaciji deblokade Sarajeva.
Armija Republike BiH juna mjeseca 1995. godine pokreće operaciju deblokade Sarajeva.
U operaciji su angažirane snage sastavljene od najboljih jedinica Armije R BiH među kojima je posebna uloga pripala Trećem manevarskom bataljonu Kakanj.
Na sarajevsko ratište Treći manevarski bataljon se upućuje 10. juna 1995. godine. 21.juna 1995. godine, u ranim jutarnjim satima, ovladava prvom linijom odbrane neprijatelja, te se spušta i ovladava dijelom komunikacije Srednje-Semizovac, čime stvara uslove za uvođenje drugih jedinica radi eksploatacije dostignutih linija i produžetka napada prema Sarajevu.
Istog dana, u kasnim popodnevnim satima, uz jak kontraudar daleko nadmoćnijeg neprijatelja, 3.manevarski bataljon je prinuđen na povlačenje.
“Kakanj je grad dobrih ljudi, 287 Kakanjaca dali su svoje živote za slobodu, odbranu Bosne i Hercegovine na svim ratištima od Sarajeva, Sanskog Mosta, Breze, Ilijaša, gotovo da nema mjesta gdje nisu išli i pomagali u teškim situacijama. U istom trenutku kada smo išli ratovati na druga ratišta , prihvatili smo veliki broj izbjeglih i iznemoglih ljudi iz istočne Bosne i drugih gradova. Kakanjac je kada treba da se bori za svoj život i domovinu spreman da ide iz svoje avlije da bi odbranio i sebe, ali i druge. Meni je žao što deblokada Sarajeva tada nije uspjela, ali nadam se da će doći vrijeme kada ćemo imati jedan spomenik za sve one pale borce iz drugih gradova BiH, iz Fojnice, Kaknja, Travnike koji su pokušali da deblokiraju Sarajevo. Nažalost, u tome nisu uspjeli, ali su dali svoje živote u tom herojskom činu”, kazao je načelnik Općine Kakanj Mirnes Bajtarević.
Mevludin Delibašić, bivši pomoćnik komandanta za personal Trećeg manevarskog bataljona kaže da su hrabri borci pokušali da donesu slobodu građanima i tako izgubili svoje živote, ali danas se doprinos tih ljudi zaboravlja, te da su i 30 godina nakon rata djeca šehida, ratni vojni invalidi i borci na društvenoj margini.
“Okupljamo se ovdje da se sjetimo herojstva naših saboraca koji su dali živote za domovinu, mnogi su ostavili i dijelove tijela, ne trebamo ih se sjećati samo na ovu godišnjicu nego svih 365 dana u godini”, poručio je Delibašić.
Ostala je zapamćena i zabilježena nevjerovatno snažna i nesalomljiva želja kakanjskih boraca da se spuste do semizovačke ceste i krenu dalje prema Sarajevu, sa željom da građanima ovog okupiranog, ugnjetavanog i razaranog grada donesu slobodu.
