U organizaciji Udruženja “Žena žrtva rata” danas je u Višegradu molitvom i polaganjem cvijeća obilježena 32. godišnjica stravičnih zločina u Pionirskoj ulici.
U “živim lomačama”, u kućama Adema Omeragića u Pionirskoj ulici 14. juna, te nekoliko dana kasnije, 27. juna 1992. godine na Bikavcu u kući Mehe Aljića, živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva, beba u majčinom zagrljaju u Pionirskoj ulici, imala je samo dva dana i u trenutku smrti nije imala ni ime.
Ovaj zločin predstavlja jedan od najstrašnjih ratnih zločina koji su se desili tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali i zločina koji su se dogodili na kraju dvadesetog stoljeća.
Osim članova porodica ubijenih, obilježavanju godišnjice žive lomače u Pionirskoj ulici prisustvovali su zamjenica ministra za ljudska prava Bosne i Hercegovine Duška Jurišić, državni poslanik Džemal Smajić, izaslanici Ureda visokog predstavnika i člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, predstavnici Instituta za nestale osobe BiH i Saveza logoraša BiH.
U kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici 14. juna zatočena je i porodica Devlete Mešić iz sela Koritnik.
“Njih su iz sela, tobože da ih evakuišu, da ih prebace na slobodnu teritoriju. Da ih ovdje smjeste u kuću babo i majka, sestre dvije i od sestre dijete. Petero ih. Babo je, na svu sreću, izbacila ga je detonacija ovdje dolje kako su ih uveli tamo u kuću. Kad su bacili da ih zapale, šta su bacili to oni znaju, tako su se izvalila vrata i babo je s onom detonacijom, izbacila ga i on se otkolutao dolje u ovaj potok. Sad to nije potok što je bio prije, oni su ga zasuli. Dva dana je bio tu po potoku i odatle se pokupio i otišao na Rodić brdo gore”, priča Mešić.
Posmrtni ostaci, koji su sa zgarišta nakon zločina odvezeni u nepoznatom pravcu ni do danas nisu pronađeni.
“Do danas nije pronađena jedna kost da bi preživjele žrtve, članovi porodica živo zapaljenih civila Bošnjaka dostojanstveno ukopale svoje i imali negdje proučiti Fatihu. Ono zbog čega smo jako zabrinuti, bojimo se da bi Sredoje Lukić mogao podnijeti molbu za prijevremeno puštanje na slobodu i danas ćemo poslati jaku poruku Haškom tribunalu, predsjednici Suda i drugim koji učestvuju u tim odlukama da ni u kom slučaju Sredoja Lukića ne mogu pustiti na slobodu. Po našem saznanju, protiv njega se vode 3, 4 istrage u vezi zločina protiv čovječnosti i drugih zločina, tako da ćemo dići svoj glas”, kazala je predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata” Bakira Hasečić.
U pismu koje je upućeno predsjednici Rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu Gracieli Gatti Santana, navodi se da pravosnažno presuđeni ratni zločinac Sredoje Lukić ni nakon 32 godine nije pokazao kajanje zbog zločina koje je počinio u Višegradu niti je porodicama ubijenih uputio izvinjenje i zatražio oprost.
“Koliko sam razgovarala s porodicama živo spaljenih i preživjelih, oni bi sutra potpisali da se pusti na slobodu, ako bi pokazao gdje su posmrtni ostaci, da bi se mogli ekshumirati”, naglašava Hasečić.
Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ-u osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar, koji je 2021. godine pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.
