Tragičan slučaj majke koja je odlučila oduzeti sebi i svom djetetu život bacanjem u rijeku Miljacku je potresao mnoge i postavio važna pitanja o našoj odgovornosti kao društva. Dok se suočavamo s ovom dubokom tragedijom, moramo istražiti kako možemo zajedno raditi na prevenciji sličnih slučajeva i pružiti podršku onima koji se suočavaju s teškim materijalnim i socijalnim izazovima.
1. Edukacija i svjesnost: Edukacija o mentalnom zdravlju i podrška u razumijevanju i prepoznavanju znakova suicidne krize su od ključne važnosti. Investiranje u programe edukacije o mentalnom zdravlju u školama i zajednicama može biti korak ka smanjenju stigme i povećanju svjesnosti o ovom važnom pitanju.
2. Pristup mentalnoj zdravstvenoj skrbi: Osiguravanje pristupa kvalitetnoj mentalnoj zdravstvenoj skrbi za sve, uključujući i socijalno ugrožene porodice, ključno je za prevenciju suicida. Država treba uložiti u razvoj i unapređenje mentalno-zdravstvenih usluga koje su dostupne i pristupačne svim građanima.
3. Socijalna podrška i ekonomska stabilnost: Poboljšanje socijalnih programa i podrška ekonomskoj stabilnosti porodica u teškoj situaciji može biti ključno u sprečavanju očaja i suicidnih misli. Država treba raditi na pravednijoj raspodjeli resursa i osigurati da nijedna porodica nije prepuštena sama sebi u teškim vremenima.
4. Intervencija i podrška u kriznim situacijama: Razvoj i implementacija programa koji pružaju podršku i intervenciju u kriznim situacijama mogu spasiti živote. To uključuje dostupnost telefonskih linija za hitne slučajeve, savjetovanje i podršku za one koji su u krizi, kao i resurse za upućivanje na daljnju pomoć.
5. Sistematsko praćenje i istraživanje: Praćenje podataka o suicidima i istraživanje uzroka i faktora rizika mogu informirati politike i programe prevencije. Država treba uložiti u sistematsko prikupljanje podataka o suicidima i analizu tih podataka kako bi bolje razumjela ovaj kompleksan problem i prilagodila svoje strategije prevencije.
Tragični slučaj majke i djeteta koji su se odlučili za samoubistvo naglašava hitnu potrebu za zajedničkim djelovanjem društva i države u prevenciji suicida i podršci socijalno ugroženim porodicama. Kroz edukaciju, pristup zdravstvenoj skrbi, socijalnu podršku, intervenciju u kriznim situacijama i sistematsko istraživanje, možemo zajedno raditi na stvaranju okruženja gdje će se svi osjećati podržano i vrijedno življenja.
Kada se nalazite na rubu egzistencije i nemate obezbijeđeno stambeno pitanje u Bosni i Hercegovini, možete se obratiti nekoliko institucija i organizacija za podršku:
1. Centar za socijalni rad: Centri za socijalni rad pružaju podršku socijalno ugroženim osobama i porodicama. Mogu vam pružiti informacije o socijalnim programima, materijalnoj pomoći, i pružiti podršku u pronalaženju stambenog rješenja.
2. Lokalne nevladine organizacije: Mnoge nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini pružaju podršku osobama u teškoćama, uključujući i pomoć u stambenom pitanju. Potražite nevladinu organizaciju u vašem gradu ili regiji koja pruža usluge podrške za stambeno zbrinjavanje.
3. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice: Ovo ministarstvo može pružiti informacije o programima podrške za izbjeglice, raseljene osobe i druge ugrožene grupe koje se suočavaju sa stambenim problemima.
4. Lokalne zajednice i crkvene organizacije: U nekim slučajevima, lokalne zajednice i crkvene organizacije mogu pružiti podršku u smještaju ili pristupu drugim resursima za stambeno zbrinjavanje.
5. Online platforme za podršku: Postoje online platforme i grupi koje pružaju podršku osobama u nevolji, uključujući i one koji se suočavaju sa stambenim problemima. Potražite online resurse koji mogu pružiti informacije, savjete i podršku u pronalaženju rješenja za vaše stambeno pitanje.
U svakom slučaju, važno je da potražite pomoć i podršku što je prije moguće kako biste dobili neophodnu pomoć i rješenje za vašu situaciju.
Razgovarali sa: Psihologinjom Mirelom Fazlić
