Vrijeme vladavine sultana Sulejmana, od 1520. do smrti 1566. godine, bio je period intenzivne teritorijalne ekspanzije Osmanske države u svim pravcima: na Balkanu, u Anadoliji, prema središnjim muslimanskim zemljama na jugu, na sjeveru Afrike, Arabijskom poluotoku te je tada dosegnut vrhunac teritorijalne ekspanzije, administrativne, pravne i diplomatske moći države. Jedan od pouzdanih pokazatelja istaknutosti položaja u osmanskom društvu tog vremena zasigurno jeste i elitnost sultanove svite. Tik uz najvećeg arhitektonskog genija Osmanske države Mimara Sinana nalazio se naše gore list – Nasuh Matrakči Bošnjak rodom iz Visokog, piše magazin STAV.
Rodio se krajem 15. stoljeća, a na osnovu podataka koje nude izvori, a pri tome prvenstveno misli na rukopisne primjerke Matrakčijevih djela, puno ime mu je, kako se i sam najčešće potpisivao, Nasuh b. Karagöz el-Bosnevi, Nasuh b. Abdullah, a u izvorima je moguće naići i na ime Nasuh el-Silahi el-Şehir bi Matraki. Podatke o tome da je ovaj uistinu vrijedan pažnje autor porijeklom iz Visokog nalazimo u djelu njegova sina, Hüseyina b. Nasuha el-Visokovija. Kao što čitamo iz njegova imena, Nasuh je sin Abdulaha, mada se u jednom rukopisu kao ime njegova oca navodi i Abdulah i Karagöz. Školovao se na dvoru osmanskih sultana u periodu posljednjih godina vladavine sultana Bayezida II. Istraživači se, bez izuzetka, slažu u tome da je znanje stjecao na elitnoj dvorskoj školi Enderun, a njegov učitelj bio je glasoviti Sa’ī.
Godinu 2014. UNESCO je proglasio upravo godinom Nasuha Matrakčija Bošnjaka, a povodom obilježavanja 450. obljetnice smrti ovog osmanskog hroničara i genija matematike, kaligrafije, katrografije, geografije, vojnih umijeća… U Bosni i Hercegovini ovaj događaj ostao bi gotovo nezapažen da nije bilo naučnika Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevu koji su u Zavičajnom muzeju Visoko te 2014. održali prvi okrugli stol, i prvi projekt uopće, koji je u središtu svoga zanimanja imao život i opus Nasuha Matrakčija Bošnjaka. Radovi su štampani u zagrebačkom časopisu za kulturu i društvena pitanja „Behar“ (broj 121, 2014), čime je donekle ispravljena već poslovična obnevidjelost bošnjačkog društva na vlastite značajne velikane koji su u ovom slučaju zadužili svijet.
Dr. Adnan Kadrić pokušava približiti ambijent u kojem se razvio Nasuh Matrakči te napominje da se u naučnom pogledu uglavnom razvijao u elitnom okruženju na Enderunu, u kojem je imao posebne učitelje iz različitih naučnih disciplina, a ne u okviru obrazovno-staleških krugova učenjaka u javnom nižerangiranom školstvu klasičnih osmanskih medresa za potrebe učitelja, kadija, muftija i administracije na nižem nivou upravljanja i administratiranja državnog aparata. No, dok je voj ska ratovala i išla u daleka osvajanja, u državi se vodio tihi rat za povlastice i privilegije, odnosno za pozicije bliže sultanovom plaštu i kesi društvenih mecena, a Nasuh Matrakči je uspio zbog svoje izražene genijalnosti.
Mr. Madžida Mašić tvrdi da se gotovo cjelokupno stvaralaštvo Nasuha Matrakčija odlikuje izrazitom kohezivnošću i simbiozom proznih i poetskih cjelina, uz jedan izrazito umjetnički senzibilitet čovjeka koji je svoju vještinu slikanja minijatura “prenio” i na izradu tekstualnog mozaika. Kao što pri izradi minijatura Matrakči vješto upotrebljava odgovarajuće boje, oslikava sjenke i precizno daje slikovne prikaze iz različitih perspektiva, na isti način odabirom odgovarajućeg metra, svojim stihovima daje ritam proznom narativu, te tako pravi otklon od pukog prikazivanja historijske realnosti i “kreće ka oblikovanju imagološke slike djela”.
Ostatak teksta možete pročitati na ovom linku.
Visoko.co.ba // Stav
