Krajem septembra ove godine region je obišla informacija da je Saliha Delić iz Željeznog Polja donirala bubreg snahi Aiši. Tri mjeseca poslije Saliha u razgovoru za „Dnevni avaz“ otkriva da je sve u najboljem redu, da su i ona i snaha Aiša odličnog zdravstvenog stanja.
Dodaje da su kontrole prošle dobro, odnosno da su informacije o zdravstvenom stanju odlične. Proces doniranja realiziran je u UKC-u u Tuzli.
Čekaju spas
– Snaha je dobro. Sve je uredu, hvala vama na interesiranju – dodaje Saliha Delić.
Inače, iz Donorske mreže za „Dnevni avaz“ kažu da je trenutno otprilike 318 osoba na listi čekanja za doniranje organa, a više od 200 njih čeka na bubreg.
Čomić: Ne vjeruju u sistem. BHRT
– Rodbinske transplantacije, upravo na taj način kada neko od rodbine donira bubreg ili koštanu srž, te transplantacije radi KCUS, mislim da ih imaju više od deset godišnje. A kad su u pitanju podaci o tome koliko osoba čeka organe, nažalost, službenih podataka nema. Postoji lista čekanja koju vodi Federalno ministarstvo zdravstva, dok u RS ta lista i ne postoji zvanično. Ali u FBiH pri Federalnom ministarstvu zdravstva postoji Centar za transplantacije i oni vode listu čekanja. I na toj je listi trenutno 318 osoba. Od toga više od 200 njih čeka na bubreg – pojašnjava Adela Čomić iz Donorske mreže BiH.
Ističe da jedan mali dio od tog broja ljudi čeka na jetru.
– Poenta je u tome što na tu listu čekanja pacijenti dolaze dobrovoljno. Kad dođu kod ljekara i kada im ustanove da je neki od organa zatajio, ljekari trebaju objasniti da mogu doći na listu čekanja. Nažalost, kod nas pacijenti nemaju povjerenja u sistem zbog tako malog broja transplantacija i jako često ne rade te pretrage, a to se mora obavljati, čini mi se, svako šest mjeseci, da se vidi zdravstveno stanje, odnosno može li osoba uopće primiti organ – pojašnjava Čomić.
S druge strane, mnogo je veći broj onih kojima život ovisi o dijalizi.
Veliki broj
– Na dijalizi u FBiH imamo 2.200 građana, a od toga medicinske su pretpostavke da bi trećina mogla biti transplantirana. I vodeći se tom logikom, naša federalna lista čekanja bi trebala imati najmanje 700 ljudi koji čekaju na bubreg. Ali njih nema jer se ne prijavljuju i ne ažuriraju. Iako se prijave, onda ne urade te nalaze ili odu u inozemstvo da urade transplantaciju i ne jave da su je uradili, a još se vode kod nas na listi čekanja iako su dobili organ – kaže Čomić.
Poslali smo upit i Federalnom ministarstvu zdravstva, tačnije medicinskom centru za transplantaciju.
Do zaključenja ovog broja “Dnevnog avaza” nismo dobili odgovor.
Situacija u RS nije puno bolja
– Građani RS koji imaju dvojno državljanstvo mogu se u Srbiji prijaviti na listu čekanja, ali je problem to što i Srbija ima jednak problem s transplantacijama i donorima kao i BiH. Tako da to, nažalost, ljudima nije neka nada. Ovi koji imaju hrvatsko državljanstvo, to im je super, jer se tamo na bubreg čeka maksimalno dvije godine. Ovdje ko čeka, a ko dočeka, pitanje je – kaže za naš list Adela Čomić.
Jedan preminuli donor može spasiti pet života jer može donirati dva bubrega, jetru i rožnjače, ali bez odobrenja porodice ne postoji opcija za doniranje organa.
