Danas se širom Balkana, posebno među slavenskim narodima, obilježava stari paganski praznik kojim se proslavlja sredina ljeta i dolazak kiša. Upravo je praznik nastao iz kulta boga groma i munje Peruna, da bi kasnije kršćanska tradicija usvojila ovaj praznik, a umjesto Peruna kršćani proslavljaju svetog Iliju, u narodu poznatog kao Gromovnik, što jasno etimološki upućuje na porijeklo u slavenskoj mitologiji.
Sveti Ilija, veoma poštovan u pravoslavlju kao strog i nepokolebljiv propovjednik etičkih vrijednosti, prisutan je u Starom zavjetu i u Novom zavjetu kao prorok čije je osobine sa strahopoštovanjem preuzelo hrišćanstvo, vezujući ga za nastanak nove vjere i za novi Hristov dolazak.
Vjeruje se da Sveti Ilija nije umro već da se živ plamenim kočijama uznio na nebo pa se ta scena slika na prazničkim ilindanskim ikonama.
Ovaj praznik je poznat i kao Aliđun, od imena Alija, što je inačica imena Ilija, i riječi “gün” što na turskom znači dan. Aliđun se obilježava širom Bosne, kada se održavaju vašari i teferići. Aliđunski (Ilindanski) derneci – vašeri održavali su se u Večićima (Kotor-Varoš), sve do 1992., kada su nasilno ukinuti, iz „sigurnosnih razloga“ i u Gerzovu kod Šipova. Katolici Ilindan proslavljaju 20. jula.
