U džematu Ljubnići Tevhid i Ya’sin proučili su ilijaški imami. Gost predavač bio je hafiz mr. Ammar ef. Bašić. Prigodan program izveli su hafiz Madžid Aganhodžić i Muaz Aganhodžić. Događaj je upriličen u okviru Manifestacije “Dani sjećanja Srebrenica 11. juli 1995. godine”. Nedžad ef. Mustafić imam džemata Ljubnići kazao je da se u ovom džematu svake godine u julu okupljaju ilijaške džematlije i sjećaju se šehida.
„Učimo Tevhid i Yasin i molimo Allaha dž.š. da im podari status šehida. Sjećamo se genocida koji se desio, ne tako davno. Sjećamo se genocida koji su počinili ne tamo neki ljudi, nego naše komšije. Cilj nam je da kulturu sjećanja prenosimo na naše mlade generacije. Večeras ćemo pokloniti i hatmu koju je proučila naša mektebska polaznica Sajra Nukić zajedno sa svojom majkom i želi je pokloniti šehidima Srebrenice“, kazao je efendija Mustafić.
Ammar ef. Bašić istako je vjeru kao najveću blagodat. Zahvalio se ilijaškim imamima, kolegi Nedžadu ef. Mustafiću, općinskom načelniku i njegovim saradnicima koji gaje sjećanje na naše šehide Srebrenice. Hafiz Bašić posalo je nekoliko vrlo snažnih poruka.
„Važno je to draga braćo i sestre. Jer narod koji zaboravi svoju prošlost, osuđen je na strašnu budućnost. I zbog toga je bitno da se okupljamo i podjećamo na ono što nam se desilo. Allah dž.š. kaže „O vi koji vjerujete, budite oprezni. I uvijek nastupajte u grupama i nastupajte zajedno“. Jer Allah kada govori o borbi između vjernika i nevjernika govori o tome da vjernici moraju biti oprezni a kada se okupljaju moraju biti zajedno i u jednom saffu. Volio bi da razmislimo u ovom toplom julskom danu, u ovoj našoj lijepoj džamiji, zašto učimo Yasin kada se sjećamo šehida. Važno je da još više otvorimo svoje srce prema istini koju nam je dragi Allah dao. U suri Yasin mnogobrojne su poruke. Ja ću izdvojiti samo dvije stvari. Kada opisuje čovjeka koji je došao da poziva ljude u dobro. Pojavili su se ljudi kojima ne odgovara takav način života. Uvijek je bilo i biće onih koji ne žele da dobro bude prisutno u jednom društvu. Koji imaju pokvarene duše, kojima je hrana zlo i krv. Ubiju tog čovjeka koji je pozivao pravom putu. Kao utjehu majkama i onima koji su izgubili svoje najmilije i ovih dana posebno su rane otvorene. I taj čojek koji je pozivao u dobro bi mu rečeno „Uđi u Džennet“. Nakon toga se ne opisuje kako je završio na dunjaluku i da li je ubijen. Ali kada je spoznao blagodati vjere, više nisu bila bitna iskušenja koja je prošao. Poenta je kada Allah ukaže milost i blagodat, onome kome život dadne na Njegovom putu, iskušenja koja je prošao zanemarit će jer je mnogo bolje ono što mu je Allah dao. A mi koji smo ostali rana krvari, razmišljamo kako je njima bilo po šumama, kako su čekali svoje posljednje trenutke. Tu je naša nada da su na najljepšem mjestu kod Allaha. To je Kur’anska poruka uz koju svoje srce smirimo ovih dana.
Druga poruka je u tome da nad Allahom sile nema. Vi znate šta su dušmani radili. Jedna, druga pa treća grobnica… Ove godine će se ukopati žrtva samo sa četiri kosti jer ne mogu više da čekaju ostale djelove tijela da se pronađu ali da i to bar nađe svoj smiraj. U suri Ya sin se govori o tome. Kada Muhamedu a.s. dolazi jedan od mušrika i pred njim zdrobi kost i kaže mu „ko će ovo sada da sastavi“. Onda Uzvišeni objavljuje Muhamedu „Reci, oživjet će ih onaj ko ih je prvi put stvorio. Onaj ko ih je stvorio, bez obzira na one koji su kosti raznosili u tri, četiri ili pet grobnica, Allah će ih dostojanstvenim učiniti u danu kada proživljeni budu. I zato je nama Kur’an nada. I srce naše smiri. Svi ćemo se Allahu vratiti. Istinski je sretan onaj ko se vrati na dunjaluku dok je živ.
Hafiz Bašić je naglasio da je posebno važno poruke prenijeti mladim ljudima.
„Naši dušmani ne odustaju od svojih planova. I zbog toga moramo odgojiti zrele generacije. Gdje sam Srebrenicu našao u Kur’anu? Taj tekst sam pisao prije deset godina. U Kur’anu se u više od 600 ajeta spominje priča o Musi a.s. i Faraonu. To je ustvari simbolika jednog odnosa između nepravedne tiranske vlasti i moćnika koji žele da nanesu zlo onima koji na dobro pozivaju. To je paradigma koja se nalazi u svakom vremenu. Faraon ubija one iz svog naroda koji pozivaju na dobro. Ostavljao je živu žensku a ubijao mušku djecu. Htio je da zatre generaciju koja je njemu kao prijetila. Onda Musa a.s. poziva na spas.
Mi smo možda očekivali pomoć od onih koji su nas izdali. I danas nam se isto dešava. E to se ne smije desiti našem narodu. Srce moje ne može da naginje više onome ko je ubijao moj narod, nego mom bratu u saffu koji svaki dan dolazi u džamiju. Šta se dešava sa nama Bošnjacima. Možemo se razići u mišljenjima ali ne i u srcima. Ne možemo okretati jedni od drugih glavu zbog dunjaluka koji nećemo u mezar ponijeti. I zato je važna ova Kur’anska lekcija. Oslanjamo se na one koji su nas ostavili koljačima našeg naroda. Musa a.s. je četrdeset godina tražio svetu zemlju sa svojim narodom. Tih četrdeset godinama nama traje. Kur’anska simbolika kaže da se četrdeset godina odgaja generacija kojoj je džamija drža od kafane, kojoj je biblioteka i knjiga važnija od kladionice, koja vrijeme provodi u sticanju vještina i znanja. Mladići i djevojke moraju znati ko su i šta su i šta hoće u svom životu. Da se žene i udaju, da hrane porodicu od halala, da ne uzimaju tuđe pravo. To je jedini put. Jer, ako si slab onda si žrtva. Ako si jak i organiziran onda se neprijatelji odbijaju. To je naš zadatak. Pitanje je koliko je naših četrdeset godina prošlo.
Moramo čvrsto vjerovati u Gospodara i da nam najveća briga bude Njegovo zadovoljstvo. A onda sistem, rad i trud. Moramo odgajati generaciju koja će se sjećati genocida, koja ne smije biti žrtva nego gazija“, kazao je Bašić.
Radio Ilijaš
