Pred Sudskim Vijećem Suda BiH, kojim je predsjedavala sudinica Minka Kreho, održano je novo ročište u predmenu“Džemal Hadžić i drugi“, poznatijim po nazivomn Čemerno. Podsjećanja radi, u ovom predmetu optuženo je 12 pripadnika TO i MUP-a BiH sa područja Ilijaša, Breze i Kaknja, za navodni zločin nad srpskim stanovnicima ovog ilijaškog sela, 10. juna 1992. godine.
Na današnjem ročištu svjedočio je Husnija Bešlija, bivši pripadnik TO Ilijaš i učesnik događanja na Čemernu. On je tom prilikom jasno naznačio da je jedini cilj akcije bio uništenje haubica postavljenih u ovom selu, kojima su gađani okolna naselja i gradovi, a najviše grad Breza. Naglasio je da je i on sam bio izložen tom granatiranju u Brezi, samo nekoliko dana prije same akcije na Čamernu. Odgovarajući na pitanja tužioca Vladimira Simovića, svjedok je opisao kako se on dobrovoljno prijavio za tu akciju, u koju se krenulo od škole u selu Korita, potom se preko vrha Dernek stiglo do Čemerna u ranim jutarnjim satima.
O samom toku akcije, svjedok Bešlija je ispričao da je on bio u grupi koja je trebala stići do haubica i neutralisati ih eksplozivom. Već pri dolasku u blizinu položaja haubica, uočeni su i na njih je otvorena paljba, nakon čega se razvila bitka. Na pitanje tužioca koga je sve viđao tokom borbe, rekao je da su se stalno kretali i tako se miješali, te da je neka lica vidio jednom, a neka nikako.
– Ja nisam puno vidio, jer sam se morao kriti zbog činjenice da nisam bio naoružan, i sad žalim zbog toga, ali znam da smo nakon kraće borbe uspjeli stići do haubica, ali ih nismo mogli minirati jer je čovjek koji je nosio eksploziv i žice tokom borbe pobjegao. Sve što smo mogli učiniti je da haubice gurnemo niz obližnju liticu. – rekao je Bešlija, dodajući da ta akcija i nije bila vojnički planirana, i da se sve dešavalo više stihijski.
Na pitanje tužioca šta zna o dešavanjima u samom selu, Bešlija je odgovorio da su se čule pucnjava i vika, karakteristična za borbu, te da je nakon polaska u pravcu sela Mahmutovića Rijeka, vidio kako gori jedna štala i manji prateći objekat. Naknadno je saznao da je „neka baba ubila dvojicu naših“ i da je pritom i sama stradala.
Svjedočenje je prekinuto zbog činjenice da je nakon 2 i pol sata ispitivanja svjedoka od strane tužioca ponestalo vremena jer je u istoj sudnici zakazano drugo ročište, te će za ispitivanje ovog svjedoka odbrana imati priliku naredne sedmice. Veliki dio od tog vremena utrošeno je na činjenicu da je tužilac Simović svjedoku više čitao njegov iskaz dat SIPI 2017. godine, nego što mu je postavljao pitanja, zbog čega je odbrana intervenisala bezbroj puta, kao i sama sudinica Kreho koja je u više navrata tražila od tužioca da svjedoku postavlja pitanja a ne da od njega traži da potvrđuje navode iz zapisnika, jer je teško očekivati da se svjedok sjeća svoje izjave od prije šest godina „od riječi do riječi“.
Zanimljiv detalj o kojem dosad nije svjedočio niko, otkrio je svjedok Husnija Bešlija, a govori se o tome da je u vrijeme dok su se okupljali pred školom u Koritima pred polazak u akciju, naišao jedan Srbin kojeg je on površno poznavao, da je čak neko vrijeme proveo s njima dok se odmarao i osvježio, nakon čega je nastavio put, a da ga niko nije dirao.
Piše: Semir Spahić
