Glavni grad Bosne i Hercegovine bio je inspiracija za mnoge pjesme, knjige, filmove… O njemu su pisali i govorili njegovi stanovnici, ali i oni koji su ga turistički posjećivali.
Svim tim ljudima, jedna stvar je bila zajednička – ljubav prema Sarajevu.
Izdvojili smo neke od najljepših citata o glavnom gradu Bosne i Hercegovine kroz vrijeme.
“Otišli smo te godine na more – bolje reći, on me je natjerao, jer moje Sarajevo je meni vazda bilo preče od svakog mora”, Dario Džamonja, pisac.
“Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mlađahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šareni i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, moćni i pobožni – sve u svemu, skoro četiristo hiljada gradskih atoma. I da se ne lažemo, tu nema kraja. Sarajevo se ili voli ili ne voli”, Aleksandar Hemon, pisac.
“Ne može se živjeti u Sarajevu. U Sarajevu kad živiš, previše vremena potrošiš. Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro. Dok ovo, dok ono – ode dan. Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima. I bude, uglavnom, lijepa priča”, Abdulah Sidran, pjesnik, prozaik i filmski scenarist.
“Najvjerovatnije je da ćemo u Sarajevu umrijeti zajedno i u ljubavi. Fašisti će umrijeti sami, i u mržnji”, Zlatko Dizdarević, novinar.
“To je grad novca, ali i dobrog ukusa, i razvijenog smisla za red i ljepotu, za skladan i radostan život. Te dvije istorijski uslovljene i protivuriječne osobine grada ostavile su traga i u duši sarajevskog čovjeka: samosvijest, preduzimljivost, želja za punim životom i dalji”m vidikom, a preko svega toga veo melanholije, dah neodređene tjeskobe i istorijskog opreza prema životu i svemu što život donosi. To je grad buna i ratova, novca i gladnih godina, kužnih epidemija i razornih požara, grad vještih ljudi, koji su uvijek voljeli život, iako su ga poznavali i s lica i s naličja. Njegovo lice u posljednjoj svjetlosti sutona izgleda drevno i mudro. To je grad koji dotrajava i umire, i u isto vrijeme se rađa i preobražava”, Ivo Andrić, pisac.
“Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji, ali u kome i kiša kad pada nije prosto kiša”, Izet Sarajlić, pjesnik.
“Na ovom svijetu postoji mnogo gradova s imenom Saraj… Ali, ovaj bosanski, obedemljeni grad Sarajevo je najnapredniji, ljepši i živahniji od svih”, Evlija Čelebija, osmanski putopisac iz 17. stoljeća.
“Vidiš, Sarajevo je srednjeg roda. Kao dete – zaigrano, prostodušno, naivno, lakoverno, detinjasto… Zato ono prvo i pruža ruke…”, Đorđe Balašević, kantautor i pjesnik.
“Šta je šarm Orijenta koji počinje u Sarajevu, a kojem Zapadnjaci ne mogu odoljeti? Ovdje nema planova koji dolaze iz racionalnog razmišljanja, te je sve stvar improvizacije i rezultat ad hoc ideja i privremenih potreba”, Juraj Neidhard, jedan od najznačajnijih sarajevskih arhitekata.
“Ovo je najljepši grad, sofisticiran, kompleksan i multikulturan”, Bono Vox, frontman benda U2.
“Ja sam rođen u Sarajevu, časno ću se boriti za njega i ako bude trebalo – poginuti. Meni ne treba druga domovina niti drugi grad”, Dragan Vikić, komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine.
“Nisam nipošto imao dilemu da odem iz Sarajeva. Čovjek na početku jednostavno nije mislio ni o čemu, osim o tome da se u gradu dešava nešto, što sam ja, budući da se približavam pedesetoj, na neki način želio cijeloga života da se dešava. Nešto veoma bitno i veoma značajno…”, Zdravko Grebo, profesor.
“Ja bih radije da mi u Sarajevu moja raja kaže ‘đe si šupak’, nego u Zagrebu kak’ ste gospon Popović?”, Davorin Popović, pjevač.
I za kraj ćemo izdvojiti poznat posljednji dijalog u filmu Valter brani Sarajevo koji vode časnik njemačke vojske (von Dietrich) i službenik Gestapoa (Wilder):
von Dietrich: “Merkwürdig! Seit ich in Sarajevo bin, suche ich Walter und finde ihn nicht. Und jetzt, wenn ich gehen muss, weiss ich wer er ist. (Otkada sam u Sarajevu, tražim Valtera i ne mogu ga naći. Tek sada kada odlazim shvatio sam tko je on.)
Wilder: Sie wissen wer Walter ist?! Sagen Sie mir sofort seinen Namen! (Znate tkoj je Valter?! Recite mi odmah njegovo ime!)
von Dietrich: Ich werde ihn Ihnen zeigen… Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter! (Pokazat ću Vam ga… Vidite li ovaj grad (kamera prikazuje Sarajevo)? To je Valter)”.
