Najveća čar ramazana nesumnjivo je iftar – doba dana kada se s dragim ljudima okupimo oko sofre. Osim što će ih postači tradicionalno provoditi kod kuće u opuštenoj i druželjubivoj atmosferi, mnogi će iskoristiti priliku i da iftare vani. Pogledali smo iftarsku ponudu u Sarajevu.
I ove godine, mnogi restorani su na društvenim mrežama još i prije ramazana predstavili svoje iftarske ponude, dok su se neki potrudili cijene sačuvati za sebe. Međutim, to ne bi trebala biti nikakva tajna. Pregledali smo ponudu i evo šta nas je dočekalo.
Nije samo šarena dolma, nego i cijene
Možemo reći da najšarenije cijene, kada govorimo o iftaru, vladaju među uslužnim objektima baziranim na domaćoj kuhinji.
Mnogim Bosancima i Hercegovcima su upravo bosanska jela omiljeni izbor nakon što dan provedu posteći. Uostalom, njih preporučujemo i ako želite doživjeti kakvog je okusa originalni bosanski iftar. Begova čorba, filovane paprike, ćevapi, pita – izbor je zaista raznovrstan, a takve su i njihove cijene.
Restorani s tradicionalnom kuhinjom manje-više nude selekcije istih jela na svojim iftarskim menijima, a dok se jedni uglavnom drže cijene od 30 KM po osobi, na drugim mjestima ćete ih pronaći za gotovo dupli iznos. Dakle, cijenu diktira ne samo šta, nego i gdje jedete.
Iftarski meni u restoranima Dženita, Staklo te Careva Ćuprija koji se nalaze na Baščaršiji u neposrednoj blizini Sebilja, koštaju 30 i 35 KM.
Pored osnovne “postavke” – hurmi, tope i limunade, služe se begova čorba i pita, dok za glavno jelo, ovisno od mjesta, uglavnom možete jesti sarmu, sogandolmu, pače, teletinu ispod sača s krompirom, pljeskavicu, jela s piletinom, slatko (baklava, pita od jabuka ili hurmašica) i kafu.
Najskuplja tradicionalna opcija je restoran Kibe Mahala gdje je za iftar potrebno izdvojiti 65 KM po osobi. Slijedi ga Park Prinčeva sa iftarskim menijem od 50 KM po osobi te Bašča kod Ene s istom cijenom.
Na ovim menijima, mogu se pronaći i uštipci, satrica, šarena dolma te pečene paprike.
Inače, mjesta poput aščinica, ćevabdžinica i buregdžinica, koje su krcate i tokom mjeseca ramazana, uglavnom ne praktikuju iftarski meni, no tamo uz glavno jelo dobijate hurme, svježu limunadu, a ponegdje i topu na račun kuće. Tom politikom vodi se i restoran Inat kuća.
Ipak, to ne vrijedi svugdje. U restoranima poput Avlije ili Barhane, koji važe za popularna mjesta u našem gradu, nema ništa gratis, već se i piće i topa naplaćuju regularno. Također, restorani Dveri i 4 sobe gospođe Safije praktikuju sistem gdje limunadu, topu i supu plaćate po 8 ili 15 KM, a ostala jela, kao i desert, naručujete po redovnom cjenovniku.
Jeftinije varijante možete pronaći i u restoranima Bijela tabija, gdje je najjeftiniji meni 20 KM po osobi, te Bentbaši, Zmajevcu, Fine Foodu, cafe pekari Mrvica i Aquarius Vilsu.
Iftarski meniji koji idu i do 65 KM u ponudi su Spazio Gourmeta te restorana Baoli, Druga kuća i Dos Hermanos.
Iftar u hotelu ili na planini – isplati li se?
U hotelskim restoranima i salama gdje se održavaju iftari, ovisno od količine ljudi koja dolazi na iftar, uglavnom je princip švedskog stola, a cijene se kreću od 25 KM – što je najjeftiniji iftarski meni u hotelu Hills pa do 60 KM – što je najskuplji iftarski meni u hotelima Europa i Swissotel.
U međuvremenu, kada je riječ o iftarima na planinama u okolici Sarajeva, iako to pomalo iznenađuje, cijene su još uvijek jeftinije od pojedinih restorana u gradu.
Cijene iftarskog menija na Trebeviću je od 35 do 59 KM u hotelu Pino Nature te od 24 do 32 KM na Sunnylandu, dok na Igmanu u hotelu Monti možete iftariti za 30 KM po osobi.
Gledajući cijene, lako je zaključiti da iftar vani više nije ono što je bio ranije, a to je do izražaja naročito došlo posljednjih godina.
Rastom cijena osnovnih životnih potrepština pa tako i hrane, porasle su i cijene ugostiteljskih usluga te je samim tim, u neku ruku, postao luksuz jesti bilo gdje osim kući.
Oni koji se na to odluče, morati će malo dublje posegnuti u džep. Ipak, dobra vijest je da u glavnom gradu BiH ima veliki izbor i bogata ponuda kako domaćih, tako i stranih jela, a u vrijeme iftara može se vidjeti i da Sarajevo istinski živi te da se u brojnim uslužnim objektima traži mjesto više.
(klix.ba)