Željeznička stanica Sarajevo jedan je od simbola glavnog grada Bosne i Hercegovine. Nekada najprepoznatljivije mjesto susreta, a danas tek prolazna stanica koja zaslužuje, ali ima i potencijal da bude mnogo bolje iskorištena.
Godina 1952. godina i zvuci prve lokomotive na Željezničkoj stanici Sarajevo – osjećaj da je tada glavni grad BiH centar svijeta. Putnici iz svih krajeva Jugoslavije, puni peroni, koferi i slika koja je našim očevima i djedovima ostala urezana u pamćenje.
Danas, 70 godina kasnije, slika je nažalost puno drugačija. Sivilo prolaza u sarajevskoj željezničkoj stanici, prazni peroni, tek poneki migrant koji ne čeka voz kojim će otići u neki grad na Jadranu ili do obližnjeg grada neke nam lijepe planine, već čeka voz za neko bolje sutra, daleko odavde.
Istina jeste da je sve malo živnulo kada je ljetos ponovo uspostavljen sezonski voz Sarajevo – Ploče, podsjetilo nas na to koliko ovaj prostor ima i može da ponudi i vratilo nas ponovo na istu tačku. Praznu Željezničku stanicu Sarajevo.
Željeznička stanica Sarajevo proglašena je nacionalnim spomenikom, ali to ne umanjuje njen potencijal
Realnost je takva, no ima još jednu stranu – prostor koji je u vlasništvu Željeznica FBiH mogao bi biti mnogo bolje iskorišten i ispunjen. Ipak je to, kako je rekao arhitekta Hasan Ćemalović u razgovoru na Klix.ba, jedan od najvrijednijih prostora u gradu.
“Prostor Željezničke stanice, kada gledate Sarajevo, i sama zgrada i ono iko nje, je jedan od najvrijednijih prostora u gradu. Ona sa sobom nosi jedno vrijeme u kojem se gradilo i pokazuje ljudima značaj koji je ta stanica imala u vremenu kada je ona i izgrađena”, kaže Ćemalović na početku našeg razgovora.
“U vrijeme kada je željeznički saobraćaj bio dosta popularniji među stanovništvom ona je raširila ruke za sve putnike, turiste, posjetitelje. Kao takva, zbog duga koji smo prema njoj ostavili iz ranijih vremena, moramo naučiti odužiti joj je sada i moramo naučiti služiti se njome danas”, priča arhitekta.
Željeznička stanica nalazi se na području Općine Centar, tik do gradske autobuske stanice, u blizini Uniticovih tornjeva, kampusa univerziteta, gradskog šetališta…
Zbog svega toga, kako zbog njene lokacije, ali i zbog enterijera i eksterijera, neophodno je, kaže nam Ćemalović, stvoriti uslove da njena funckionalnost ne bude samo u prometu, već i u drugim segmentima.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 2016. godine, donijela je odluka da se stanica sa trgom proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. To jeste prestižno zvanje, ali nas, kako nam priča arhitekta Ćemalović, ne bi trebalo spriječavati da zgradu čuvamo, obnovimo i pametno iskoristimo.
“Ne znači ništa to što je proglašena za nacionalni spomenik ako ne vodimo računa o njoj. Bez obzira na to što je objekat stavljen pod zaštitu, ne mora značiti da trebamo dozvoliti da se urušava. Potrebna je inicijativa i akcija. Potrebno je vlasniku, Željeznicama FBiH, doći sa pravom i smislenom idejom – jasno predočiti plan i ukazati na potencijal kakav građevina ima, a zaista ima”, govori on.
Unutrašnji i spoljašni prostor željezničke stanice nudi mnogo mogućnosti
Uistinu, to bi bio veliki posao – napraviti željezničku stanicu višenamjenskom – u konačnici, mogao bi uključiti i mišljenje građana.
“Veliki bi to posao bio, mogla bi se uključiti cijela asocijacija arhitekata, možda i provesti anketu o tome šta bi ovaj objekat sve mogao da sadrži, pitati građane. Mnogo je potencijalnih ideja i funkcija, ali sažeti one najbitnije i najkorisnije”, kaže Ćemalović.
Jedan od primjera kako bi se prostor Željezničke stanice Sarajevo mogao iskoristiti jeste muzej. Zbog prostora i iznutra i izvana koji je jedinstven i unikatan, kako je zaključio naš sagovornik, jedan dio prostora mogao bi uključiti neki muzej ili galeriju.
Također, parking prostor kod ulaza u Željezničku stanicu Sarajevo i oko fontane mogao bi biti pogodan za razne manifestacije i muzičke događaje. Kod organizacije, recimo, takvih događaja, ne bi bilo potrebno obustavljati saobraćaj u gradu kako je slučaj kada se održavaju koncerti na glavnim ulicama Sarajeva.
Kao i za sve ostalo, i ovdje je, kod “proširivanja” funkcionalnosti željezničke stanice, potrebna jaka inicijativa i volja, ali prvenstveno ideja vodilja. U ovom slučaju, neka to bude obezbjeđenje adekvatnog prostora u kojem bi građani Sarajeva, ali i svi ostali posjetitelji, mogli uživati u raznoraznim događajima.
(klix.ba)
