Župa sv. Luke evangeliste ugostila je u nedjelju navečer u crkvi Sv. Ante u Dubravi emeninente intelektualce, povjesničare koji su govorili o poljičkim “dokumentima, vapajima iz povijesti da se imena tih mjesta i ljudi koji su se o toj zemlji brinuli, trudili, radili i znojili da prežive, ne zaborave”. Bio je to prvorazredni i izvanserijski kulturni događaj i uspješna prezentacija dviju povijesnih knjiga, doc.dr. Mehmeda Kardaša s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu “Poljičke isprave I” i “Pisani spomenici poljičkog sela Dubrave” koju je priredio Ivica Čotić.
Na predstavljaju su bili i akademik Radoslav Tomić, doc.dr.sc. Marko Rimac te Zorica Muše iz omiškog Centra za kulturu. Crkvene klupe bile su dupkom pune zainteresiranih Poljičana, a navedene knjige pune preslika starih dokumenata originalno proizvedenih od 1507. do 1884. godine, najvećim dijelom za vrijeme čuvene Poljičke republike tj. knežije koju je silom dokinuo francuski maršal Marmont.
Predavanju je, među ostalim, nazočio i prof. dr. Josip Dukić, inicijator osnivanja Centra za epigrafička, paleografska i povijesno-teološka istraživanja ‘Don Frane Bulić’ iz Splita.
Doc.dr.sc. Marko Rimac s Filozofskog fakulteta u Splitu rekao je kako mu je osobito zadovoljstvo i čast da je imao prilike pročitati ove dvije knjige i dobio priliku da o njima nešto kaže u Dubravi, mjestu o kojima se u tim knjigama i dokumentima govori i priča.
– Povijest je zanat o kojem ja predajem i s kojim se ja bavim, neobično je zanimljiv i neiscrpan zapravo kada se primite neke teme. Osnovno gradivno tkivo povijesti su dokumenti. Neobično se često u zadnje vrijeme priča protiv revizije povijesti, ali zapravo kako možete ne revidirati nešto o tome, ako pri tome ništa niste znali. Svaki novi dokument je prilika da se napiše jedna nova istina. Tako je onda to i s ovim zbirkama. Svako od nas tko uzme ove knjige, vjerujem da će naći puno zanimljivih stvari.
Meni su neke stvari bile osobito zanimljive, kao što su testamenti, prodaje zemlje, opisi gdje se neke čestice nalaze. Ja se neobično često pokušavam u tim dokumentima snaći, onda kad mi kaže lapat zemlje tamo ili pa kad kaže di je Račnik.. tu se čovjek lako zagubi. Ovi dokumenti su vapaj iz povijesti da se imena tih mjesta i ljudi koji su se o toj zemlji brinuli, trudili, radili i znojili da prežive, ne zaborave. Knjige su napisane vrhunski. Kod izdavanja povijesnih dokumenata uvijek je nezgodno kako tome pristupiti. Nerijetko nemamo ni dovoljno prostora ni vremena ni novca da svaki put objavimo sliku dokumenta, ili nemamo dovoljno prostora da objasnimo svaku riječ koja se unutra nalazi. Buduće generacije povjesničara još će raditi na ovim dokumentima da bih mogli napisati tu jednu povijest Poljica, Dubrave ili bilo kojeg drugog mjesta o kojem se radi.
Jedan savjet ili uputstvo za sve one koji budu čitali ove knjige, dakle, one su napisane i dokumenti su posloženi kronološki od najstarijih prema najnovijim. Puno će Vam teže biti razumjeti što je u dokumentima, ako ćete čitati kronološki. Možda je bolje da uzmete najprije najnovije jer oni su najsličniji sadašnjosti, koji puno bolje prikazuju situaciju kakva je bila u sadašnjosti. Kada govorim o tome čega ovdje sve zanimljivog ima, profesor Tomić je napomenuo da mi o nekim razdobljima poljičke povijesti još ne znamo dovoljno. Jedno od tih razdoblja je Osmansko razdoblje (1500. – 1683.), nekad je to bila čvršća, nekad pipavija vlast. Mi uglavnom o tom razdoblju znamo relativno malo. I ja sam se susretao s problemom kako razumjeti neka imena i prezimena koja se spominju u tom najstarijem razdoblju.
U jednom tom najstarijem defteru Poljica iz 1497./1498. spominje se i selo Dubrava. Knez tog sela Dubrava bio je Jure/Juraj, sin Ruže. I meni je to sin Ruže bilo vrlo neobično i nisam to mogao pohvatati o kome bi se to moglo raditi dok nisam u knjizi “Pisani spomenici poljičkog sela Dubrave” vidio da se spominju u 18. stoljeću Ružići. Dakle, to je stariji oblik toga prezimena. Nerijetko ćete u ovim dokumentima vidjeti da se netko spominje po nečem što ima oblik prezimena, a zapravo je nadimak.
Čestitam autorima i mjestu Dubrava koje je dobilo jednu ovakvu vrijednu knjigu koja će poslužiti na čast te pozovem sve koji imaju volju da uzmu knjigu i pročitaju. Vjerujem da će vam biti drago srcu kada vidite nekog svog predaka ili prezimenjaka koji se spominje prije 300, 400 ili 500 godina”, kazao je doc.dr.sc. Marko Rimac s Filozofskog fakulteta u Splitu.
Doc.dr. Mehmed Kardaš s Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu kazao je kako se s dokumentima druži već dosta vremena, ali da je sudbina dviju zbirki veoma neobična.
– Ova zbirka koju sam ja obradio imala je veliku sreću, njena sudbina je veoma čudna. Trebate znati da kada je spaljena Sarajevska vijećnica da je tada izgorio i fond Nacionalne univerzitetske biblioteke BiH i tom prilikom je 80 posto fonda stradao, ali ova Poljička zbirka je imala sreću da nije bila u Vijećnici. Ja sam ovdje sada s vama zbog toga što je ona preživjela. Prije nekoliko godina iz Nacionale biblioteke su čudnim putem došli do mene i pozvali me i rekli da imaju tri sorte dokumenata Aleksandra Poljanića koje su pisane bosančicom i mi planiramo to napraviti s njima.
Na prvom sastanku sam im kazao da pretpostavljam da je netko već tražio ove dokumente, na što mi je direktor kazao da ih nitko nije tražio. Shvatio sam da Nacionalna biblioteka treba nešto napraviti s tim dokumentima i napravio sam koncept kojeg danas prikazujemo. Izašla je knjiga. Svi ti dokumenti, s obzirom da se danas čuvaju u susjednoj državi u ovoj zbirci su objavljene fotografije svakog dokumenta. Kada sam pristupio čitanju tih dokumenata na samom početku, izgleda da je sudbina tako htjela, poslali su nekoliko tekstova. Učinilo mi se da će čitanje ići brže, no kako je izmicalo vrijeme, a to znaju svi oni koji čitaju, no danima sam znao tragati po drugim tekstovima, antologijskim rječnicima za značenjem riječi.
Onda sam tražio pomoć kolega, te se ovim putem zahvaljujem kolegi Ivanu Botici sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu koji mi je dao vrijedne savjete i unaprijedio ovo izdanje. Prije nekoliko mjeseci javio mi se Ivica i to je razlog što sam danas ovdje s vama. Mi smo razmijenili nekoliko mailova i dobio poziv da se danas s vama ovdje družim. Jučer sam prvi put prošao kroz Poljica i zahvaljujem se svim ljudima koji su me upoznali s ovim krajem. Zaista sam oduševljen, knjizi sam pristupio kao filolog. Tekstovi imaju veze s našim životima, a mene fascinira sudbina malog čovjeka koji živi jednostavan život.
Porodica Mihanović dio zbirke još uvijek čuva u svom vlasništvu. Moja želja je da svi ti dokumenti odu u instituciju u Hrvatskoj, te da budu objedinjeni. Nadam se da ovo nije moj jedini dolazak među vas, želim čestitati autorima ove divne knjige. Kada se bude pisala nova povijest, a što više dokumenata bude objavljeno, veće su šanse da će povijest biti točnija. Hvala vam još jednom”, kazao je Doc.dr. Mehmed Kardaš koji nije krio svoje oduševljenje Poljicima pokazanim od domaćina i kolege u dva dana gostovanja.
Predstavljanje ovih dviju knjigu, osjetilo se u zraku crkve, bit će poticaj za priređivanje novih dokumenata proizvedenih za vrijeme Poljičke republike, jer mnogi od njih i sad se nalaze “na tavanu” i čekaju da ugledaju svjetlo dana. Nekako bi se moglo reći da je i to bio jedan od razloga dobre prodaje primjeraka jer su Poljica puna povjesničara amatera zainteresiranih za rasvjetljavanje, detaljiziranje načina života na ovom području, a sad su imali priliku se upoznati i povezati. Prvi razlog je bio, sasvim razumljivo, pronaći svoje pretke, prezimena tj. nadimke u tadašnjim zapisima.
Visoko.co.ba/Dalmacijadanas.hr
