Djeca, posebno tinejdžeri, vrlo teško se nose sa pritiscima sredine u kojoj žive. Samo u Kantonu Sarajevo od oktobra 2021. ugasila su se tri mlada života.
– Previše je bola među našom djecom, to vam kažem prije svega kao majka tinejdžera. Ne osuđujemo nikoga, u ovom kontekstu sve je zakazalo, i ne želimo da se niko osjeća prozvan, sada primarno apelujemo, a kasnije ćemo tražiti odgovornosti. Što se tiče Vijeća roditelja KS, već duži niz godina ukazuje se na problem nedostatka pedagoga i psihologa u školama. Između ostalog, škola gdje je i ova učenica pohađala, koja nas je nažalost napustila, na 600 učenika postoji jedan pedagog. Taj isti pedagog u odsustvu direktora obavlja sigurno i funkciju pomoćnika direktora, odnosno mijenja direktora. Da li pedagog na 600 učenika može pružiti adekvatnu pomoć? – pita Dizdarević.
Kaže da su apelirali Ministarstvu za odgoj i obrazovanje KS sa više dopisa, gdje su tražili da svaka škola pored pedagoga treba da ima i psihologa, koji će svakodnevno raditi sa djecom.
– Da u svakom momentu, svako dijete može zatražiti podršku i pomoć. Naravno, tu su nam glavna karika razrednici i učitelji koji mogu na časovima prepoznati da se nešto dešava kod djece. Djeca tog uzrasta, tinejdžeri, nalaze se na raskrsnici života. Ta raskrsnica života jeste ovih 14 godina, kada oni završavaju osnovnu školu, idu u nove izazove, da li će postići odgovarajuće rezultate, to je taj primarni pritisak. A odgovarajući rezultati su primarno dobre ocjene, koje će im omogućiti da se upišu u srednje škole. Znamo da prosjek upisuje, nijedno dijete lično ne ode na upis u školu nego preda svoje svjedočanstvo, i na taj način bude primljeno, izračunaju mu se bodovi. To je taj pritisak u uzrastu od 14 i 15 godina. Sljedeći pritisak koji se dešava jeste pritisak ekstremne mature, zatim tu su fiziološke promjene u samom organizmu. Ta djeca su adolescenti koji imaju fizičke i psihičke promjene, koje su jasno vidljive. Taj uzrast je u suštini visikorizična grupa učenika sa kojima se treba raditi – pojašnjava Dizdarević.
Dodaje da se djeca, odnosno tinejdžeri, vrlo često otvore nekom drugom, a uglavnom ne roditeljima.
– Da li je to pedagog, psiholog, sve zavisi od pristupa osobe koja je s druge strane. Ako u školama nemamo psihologa, pedagog može prepoznati neke promjene, ali kome će uputiti to dijete? Pedagog nije školovan da radi sa učenicima po pitanju njihovih psiholoških problema, odnosno problema u emocijama i bilo kakvih drugih problema. Onda imamo onaj nastavak, ako imamo, a najčešće nemamo, to sigurno tvrdim, da psiholog i pedagog ne mogu zajedno riješiti problem, onda se tu treba uključiti lokalna zajednica. Lokalnu zajednicu u ovom slučaju čine porodično savjetovalište, socijalni rad, policija, ako imamo generalno problem vršnjačkog nasilja, ako imamo problem nasilja u porodici. Niz je institucija, odnosno stručnih osoba koje se uključuju, koje trebaju biti konstantno uključene u rad sa našom djecom i našim učenicima – poručila je Dizdarević.
