Aleksandar Žolja, predsjednik Helsinškog parlamenta građana Banje Luka i fra Ivo Marković: “Imamo deset govornika koji pričaju svoju priču.”
Fra Ivo uvodi ljude u ovaj projekt. Fikret priča o ubistvu 29 članova porodice, Duško koji je u ratu izgubio ruku, Nebojša – bivši ovisnik, uspješni novinar, Nataša, koja je izgubila brata u ratu, Stanislav, bivši logoraš, koji je doživio zanimljivu transformaciju. Bude i suza i smijeha.
Senad: “Kako djeca reaguju kada čuju da kršćani na istoku za Boga koriste ime Allah?”
Fra Ivo: “Šokiraju se i puno o tome pitaju. Otvara im perspektivu. Šokiraju se kada kažem da postim za Ramazan! Mi kršćani se udružimo s muslimanima, kako bismo se zbližili i kako bismo porasli u svojoj vjeri! Mladi ljudi vole primjere koji otvaraju perspektivu!”
Fra Ivo Marković: “Živa knjiga su ljudi koji se stave na raspolaganje onima koji smatraju da mogu nešto iščitati od nas, kojima smo po nečemu interesantni. Cilj je razbijati stereotipe i predrasude o nečemu. Ljudi otkrivaju novu perspektivu, bogatiji život… To je svrha Živih biblioteka. Tome pristupam istraživački, da vidim šta ljudi misle o raznim religijama, kako se odnose prema svojoj prošlosti, naročito volim s mladima razgovarati. To me obogaćuje, a mislim i da sam mladima pomogao da otvore oči i promijene stavove, otvore se prema drugim identitetima, da ne preziru religije.”
Žolja: “Razradili smo u BiH svoju metodologiju za potrebe ovog projekta. Imamo 10 govornika koji pričaju svoju priču. Fra Ivo uvodi ljude u ovaj projekt. Fikret priča o ubistvu 29 članova porodice, Duško koji je u ratu izgubio ruku, Nebojša – bivši ovisnik, uspješni novinar, Nataša, koja je izgubila brata u ratu, Stanislav, bivši logoraš, koji je doživio zanimljivu transformaciju. Uglavnom srednjoškolci prate naš projekat. Bude i suza i smijeha.”
Fra Marković: “Nisam doživio negativne reakcije. Djeca vole slušati šta neka osoba doživljava i o čemu misli. Vole primjere, vole imitirati kad vide nešto lijepo i to primjenjuju u životu.”
Žolja: “Djeca u manjim sredinama su dosta zatvorenija. Gimnazijalci su jako otvoreni, postavljaju direktna pitanja, javljaju se da učestvuju i pitaju nas kad ćemo ponovo doći! Jedno čitanje traje između 20 minuta i pola sata. Mojim ‘knjigama’ je jako drago kada imaju komunikaciju.”
Fra Marković: “U Siriji je slična situacija kakvu smo imali u BiH. Mi smo zaustavili rat u BiH, bez nas se ne bi zaustavio! I u Siriji se moraju sami aktivirati kako bi zaustavili taj rat! Mladi ljudi u Siriji su slični našim mladim ljudima, vole rok-muziku. U Siriju sam putovao, jer sam se bavio mirom, živio sam to. Iftario sam uskršnjim jajima! Iskustvo vjere je u tome kako ga osoba doživljava.”
Žolja: “Previše smo zatvoreni. Bili smo u Jugoslaviji zajedno, pa onda više nismo htjeli. Zvuči mi kao floskula da je ljepota u različitosti. Mi imamo tu ljepotu, ali je odbijamo, bojimo se. Ima i škola od kojih nismo dobili dozvole, ali uglavnom dođemo do ljudi. Nakon razgovora, suza i smijeha djeca budu oduševljena. Dosad smo imali više od 2500 čitalaca.”
Fra Marković: “Ima nade za nas! Gledajući mlade ljude, više su pismeni nego što mislimo; imaju internet, prate šta se u svijetu dešava, analiziraju. Kada sve to pogledate, vidite da je to drugi svijet od roditeljskog i da je sukob generacija kod nas itekako moćan i prisutan. Bili smo dosta grubi i revolucionarni, rušitelji uime svojih ideja, a sada su mladi ljudi mirniji i staloženiji. Imamo bolju perspektivu nego što mislimo. Mi stariji smo opterećeni prošlošću, a mladi su orijentirani na budućnost.”
Žolja: “Ponekad se uplašim kako će mladi prihvatiti ove priče, ali bez obzira gdje smo bili, u RS-u ili Federaciji, Hercegovini ili Bosni, iznenadili smo se reakcijama mladih koji su to sasvim normalno prihvatili.”
(face.ba)
